U petom mjesecu aktivnosti 1 nastavlja se rad na analizi dostupne literature o postojećim metodologijama za procjenu rizika i zakonske regulative (međunarodne i domaće) i izrađuje izvješće u kojem su detaljnije obrađene procjene rizika u RH, s naglaskom na Grad Zagreb, te zakonska regulativa vezana za donošenje procjena.

1. Zakonska regulativa vezana uz procjene rizika od katastrofa na području Republike Hrvatske

Republika Hrvatska (RH) je pristupanjem Europskoj uniji preuzela različite obaveze, a među njima je i izrada Procjene rizika od katastrofa, temeljem Odluke br. 1313/2013/EU Europskog parlamenta i Vijeća od 17. prosinca 2013. o Mehanizmu Unije za civilnu zaštitu i Odluke EU 2019/420 Europskog parlamenta i Vijeća od 13. ožujka 2019. o izmjeni Odluke br. 1313/2013/EU, uz obvezu dostavljanja podataka o rizicima sukladno preporučenim Smjernicama Europske komisije SEC(2010) 1626. Hrvatska Vlada je 2013. godine donijela Odluku o postupku izrade Procjene rizika od katastrofa u RH i osnivanju Radne skupine za izradu Procjene rizika od katastrofa u RH, zatim je 2014. godine održan je sastanak Radne skupine za izradu Procjene rizika tijekom kojeg je odabrano jedanaest rizika koji će se obrađivati u prvoj Procjeni rizika od katastrofa u RH. Ravnatelj Državne uprave za zaštitu i spašavanje je 2015. godine donio Smjernice o izmjenama i dopunama Smjernica za izradu Procjene rizika od katastrofa u RH. Prva nacionalna procjena rizika od katastrofa je donesena 2015. godine, a dorađena procjena je objavljena 2019. godine pri čemu je za prijetnju potresom izvršeno ažuriranje procjene iz 2015. godine.
Krovni zakon u RH za donošenje Procjene rizika od katastrofa jest Zakon o sustavu civilne zaštite (https://www.zakon.hr/z/809/Zakon-o-sustavu-civilne-za%C5%A1tite). On člankom 10. stavkom 1. propisuje da Vlada RH, na prijedlog ministra unutarnjih poslova, donosi Procjenu rizika od katastrofa za RH, Strategiju smanjenja rizika od katastrofa, Strategiju razvoja sustava civilne zaštite i Državni plan djelovanja civilne zaštite.
Nadalje, propisano je da se planske aktivnosti u sustavu civilne zaštite uređuju dokumentima kojima se definiraju mjere smanjenja rizika od katastrofa, utvrđuje procjena rizika, planiranje, pripravnost za reagiranje i reagiranje sustava civilne zaštite te provedba mjera civilne zaštite (čl. 49, st. 1), a ministar će pravilnikom propisati nositelje, sadržaj i postupke izrade planskih dokumenata u civilnoj zaštiti te način informiranja javnosti o postupku njihova donošenja.
Trenutno su izradi nove Smjernice za izradu Procjene rizika od katastrofa za Republiku Hrvatsku 
(https://civilna-zastita.gov.hr/UserDocsImages/DOKUMENTI_PREBACIVANJE/PLANSKI%20DOKUMENTI%20I%20UREDBE/Smjernice%20%20za%20izradu%20Procjene%20rizika%20od%20katastrofa%20u%20RH.pdf).
Njihova je svrha pružanje praktične i znanstvene podrške središnjim tijelima državne uprave i drugim institucijama koje sudjeluju u izradi Procjene rizika do katastrofa za RH i uspostavljanje jedinstvenih kriterija za pripremu procjene, povećanje njene kvalitete, iskoristivost i usporedivost podataka te poboljšanje baze podataka o rizicima od katastrofa u RH. Smjernicama se određuje područje i način rada koordinatora, nositelja, izvršitelja te ostalih sudionika u izradi te postupak izrade scenarija za prirodne i tehničko-tehnološke prijetnje. Smjernice prvenstveno uspostavljaju opću metodologiju za provođenje procjene rizika i prikaza rezultata procjene u propisanim minimalnim zahtjevima i/ili neobaveznim oblicima scenarija, te drugim relevantnim rezultatima kao što su karte, grafikoni i ostale statističke metode prikaza razine rizika. Rezultati integriranog i provjerenog postupka procjene koristit će se za definiranje politika u područjima upravljanja rizicima ili ublažavanje njihovih posljedica po ljudsko zdravlje, materijalna dobra i okoliš. Važni elementi koje je potrebno uzeti u obzir tijekom izrade Nacionalne procjene rizika su: život i zdravlje ljudi; gospodarstvo te društvena stabilnost i politika. Potres je jedna od prirodnih geološko - hidroloških prijetnji za koje je potrebno izraditi procjenu rizika.

U zadnjem koraku procjene rizika, koji se prema smjernicama MUP-a naziva vrednovanje, potrebno je napraviti analizu sustava civilne zaštite koja služi za utvrđivanje potrebe za dodatnim ili novim operativnim snagama civilne zaštite, ovisno o rizicima, s potrebnom strukturom i veličinom operativnih snaga te drugog osoblja i organizacijskih sredstava.
Zakonom o sustavu civilne zaštite je propisana i obveza donošenja Strategije smanjenja rizika od katastrofa pa je na temelju Procjene rizika izrađen dokument naziva Strategija upravljanja rizicima od katastrofa do 2030. (https://esavjetovanja.gov.hr/ECon/MainScreen?entityId=18851), čime je ispunjena i zakonska obaveza i uvjet koji omogućava provedbu fondova EU. Krajem 2021. godine je provedeno javno savjetovanje o Nacrtu Strategije upravljanja rizicima od katastrofa do 2030. godine i Akcijskom planu upravljanja rizicima od katastrofa za razdoblje 2021. do 2024. godine.
Ukratko, u Nacrtu Strategije je navedeno kako je ona primjer proaktivnog pristupa upravljanju rizicima, s krajnjim ciljem postizanja sveobuhvatnog, održivog i dugoročno opravdanog upravljanja rizicima od katastrofa, čime će Republika Hrvatska dati i dodatan doprinos ispunjenju obveza proizašlih iz međunarodnih sporazuma – Sendai okvira za smanjenje rizika od katastrofa 2015.–2030., Ciljeva održivog razvoja Ujedinjenih naroda iz 2015. godine (Agenda 2030) te Pariškog sporazuma o klimatskim promjenama iz 2015. godine. Planiranje upravljanjem rizicima od katastrofa u skladu je s Odlukom o mehanizmu unije za civilnu zaštitu te Uredbom o jačanju mehanizma EU-a za civilnu zaštitu. Istaknuta je uloga Hrvatske platforme za smanjenje rizika od katastrofa koja povezuje političku, operativnu i znanstvenu razinu, s glavnim ciljem prijenosa znanja, davanja rješenja, ali i izrade raznih planskih dokumenata i njihove implementacije u cilju smanjenja rizika od katastrofa. Platforma je uspostavljena kako bi se smanjile štete od katastrofa, odnosno kako bi se bolje prepoznala potreba i unaprijedilo upravljanje rizicima. Institucionalni okvir upravljanja rizicima od katastrofa u RH postavljen je na tri razine nositelja politike: nacionalnu, regionalnu (sve županije i Grad Zagreb) i lokalnu (jedinice lokalne samouprave). Strategija obrađuje rizike iz kategorija „neprihvatljivi“ i „tolerirani“ od rizika identificiranih u Procjeni rizika te je izrađena u skladu sa Zakonom o sustavu strateškog planiranja i upravljanja razvojem Republike Hrvatske (2017) i strukturirana je u 8 dijelova: 1. Uvod; 2. Usklađenost s Nacionalnom razvojnom strategijom, sektorskim i višesektorskim strategijama te dokumentima prostornog uređenja; 3. Opis razvojnih potreba i razvojnih potencijala; 4. Strateški ciljevi; 5. Ključna područja intervencije; 6. Indikativni financijski plan; 7. Okvir za praćenje, izvješćivanje i vrednovanje i 8. Prilozi.
U opisu razvojnih potreba i razvojnih potencijala za prijetnju potresom navedeno je da uz energetsku obnovu treba poticati i sveobuhvatnu obnovu zgrada, da treba povećati stručne kapacitete i opremu za upravljanje rizikom od potresa, formirati interventne timove i timove stručnjaka za otklanjanje posljedica/šteta, jačati svijesti, educirati stanovništvo o nužnosti i postupcima ponašanja prije, za vrijeme i nakon potresa te uspostaviti interdisciplinarni i međusektorski potresni centar te razviti i modernizirati seizmološke poslove. Razvojni potencijal je jačanje operativnih snaga sustava civilne zaštite za spašavanje iz ruševina, uključivanje većeg broja stručnjaka u aktivnosti definirane potrebama prema riziku od potresa, protupotresno pojačanje građevina i sveobuhvatna obnova zgrada. Kroz prostorne planove treba inkorporirati nova saznanja i analize o otpornosti na potres, dobivena analizama fonda zgrada/građevina. Na kraju treba i jačati mrežu seizmičkih uređaja.
Općenito, strateški ciljevi Strategije su: smanjenje rizika od katastrofa i povećanje spremnosti za upravljanje katastrofama, a faze upravljanja su prikazane na sljedećoj slici.


 
Slika 1. Faze upravljanja rizicima od katastrofa (MUP RH (2021), Strategija upravljanja rizicima od katastrofa do 2030.)
 
Strateški cilj smanjenja rizika od katastrofa sadrži četiri ključna područja intervencije: 1. Upravljanje - uspostavljanje učinkovitijeg sustava upravljanja rizicima od katastrofa; 2. Podizanje svijesti i edukacija građana, jedinica lokalne i područne (regionalne) samouprave i tijela državne uprave s ciljem smanjenja ranjivosti i izloženosti te gubitka ljudi i šteta; 3. Znanstveno utemeljene procjene rizika te podizanje svijesti i informiranost o riziku i sposobnost upravljanja rizikom i 4. Integracija ciljeva Strategije u strateški i zakonski okvir s ciljem privlačenja i korištenja europskih fondova, programa i instrumenata. Strateški cilj povećanja spremnosti za upravljanje katastrofama sadrži dva ključna područja intervencije:
1. Planiranje, upravljanje i definiranje jasnog lanca odgovornosti na nacionalnoj, regionalnoj i lokalnoj razini kod odgovora na katastrofe, usklađivanje zakonskog okvira u odnosu na dionike nadležne za odgovor te usklađivanje strateških planova razvoja i ulaganja u jačanje kapaciteta na lokalnoj, regionalnoj i nacionalnoj razini u skladu s procjenama rizika, procjenama sposobnosti te strateškim dokumentima; 2. Jačanje sposobnosti i kapaciteta operativnih snaga.
Strategija je u skladu s Nacionalnom razvojnom strategijom Republike Hrvatske do 2030. godine (https://narodne-novine.nn.hr/clanci/sluzbeni/2021_02_13_230.html), krovnim dokumentom i sveobuhvatnim aktom strateškog planiranja kojim se dugoročno usmjerava razvoj društva i gospodarstva u svim važnim pitanjima za RH. Nacionalna razvojna strategija Republike Hrvatske do 2030. godine se temelji na konkurentskim gospodarskim potencijalima RH te na prepoznatim razvojnim izazovima na regionalnoj, nacionalnoj, europskoj i globalnoj razini. Elemente strateškog okvira čine vizija Hrvatske u 2030. godini, razvojni smjerovi i strateški ciljevi. Među identificiranim sigurnosnim izazovima je i rizik od katastrofa tj. potencijalno negativan utjecaj prirodnih prijetnji i katastrofa uzrokovanih prirodnim pojavama ili ljudskim djelovanjem koji može rezultirati ljudskim žrtvama i značajnom materijalnom štetom. Jedan od četiri razvojna smjera je jačanje otpornosti na krize, a jedan od 13 strateških ciljeva je sigurnost za stabilan razvoj. Unutar tog cilja je jačanje otpornosti na rizike od katastrofa i unaprjeđenje sustava civilne zaštite. Naglašeno je da će se posebna pozornost posvetiti mjerama smanjivanja rizika od katastrofa uzrokovanih prirodnim prijetnjama, naročito rizika od požara, poplava i potresa, ojačavanju institucionalnih kapaciteta i Hrvatske platforme za smanjenje rizika od katastrofa. U Dodatku Strategije naveden je indikativni popis akata strateškog planiranja kojima se podupire provedba strateškog okvira Strategije, a među njima je i Strategija upravljanja rizicima od katastrofa do 2030.

Od zakonodavnog okvira svakako treba spomenuti i Zakon o kritičnim infrastrukturama (https://www.zakon.hr/z/591/Zakon-o-kriti%C4%8Dnim-infrastrukturama) u kojem je definiran pojam nacionalne kritične infrastrukture kao sustavi, mreže i objekti od nacionalne važnosti čiji prekid djelovanja ili prekid isporuke roba ili usluga može imati ozbiljne posljedice na nacionalnu sigurnost, zdravlje i živote ljudi, imovinu i okoliš, sigurnost i ekonomsku stabilnost i neprekidno funkcioniranje vlasti. Nadalje, propisano je kako se identificiraju odnosno određuju nacionalne kritične infrastrukture te obavezu središnjeg tijela državne uprave u čijem su djelokrugu poslovi zaštite i spašavanja, u suradnji s nadležnim središnjim tijelima državne uprave iz čijeg djelokruga je pojedina kritična infrastruktura, da redovito prati, procjenjuje ugroze i predlaže operativne i druge mjere za procjenjivanje kritičnosti i potrebe prijedloga mjera za upravljanje i zaštitu kritičnih infrastruktura. Vlasnici/upravitelji identificiranih (određenih) kritičnih infrastruktura izravno su odgovorni za upravljanje i zaštitu kritičnih infrastruktura u svim uvjetima te su dužni izraditi analizu rizika u suradnji sa središnjim tijelima državne uprave u čijem je djelokrugu kritična infrastruktura, nadležnim regulatornim agencijama i središnjim tijelom državne uprave u čijem su djelokrugu poslovi zaštite i spašavanja, u skladu s Pravilnikom o metodologiji za izradu analize rizika poslovanja kritičnih infrastruktura
(https://narodne-novine.nn.hr/clanci/sluzbeni/2016_05_47_1221.html).

Postupak procjene rizika prema Pravilniku obuhvaća izradu scenarija i analizu prijetnje, identifikaciju rizika, analizu i proračun rizika, analizu ranjivosti uz korištenje međusektorskih mjerila, te vrednovanje rizika. U prijelaznim i završnim odredbama navedeno je da su (1) središnja tijela državne uprave u suradnji s nadležnim regulatornim agencijama i strukovnim udrugama dužna su predložiti Vladi Republike Hrvatske kritične infrastrukture u sektorima iz svoga djelokruga u roku od šest mjeseci od dana stupanja na snagu ovog Pravilnika; (2) središnja tijela državne uprave u suradnji s nadležnim regulatornim agencijama dužna izraditi sektorske analize rizika kritičnih infrastruktura u sektorima iz svojega djelokruga u roku od dvanaest mjeseci od dana stupanja na snagu ovog Pravilnika te da su (3) vlasnici/upravitelji kritičnih infrastruktura dužni izraditi analizu rizika kritične infrastrukture kojom upravlja u roku od šest mjeseci od dana primitka odluke kojom čelnik nadležnog središnjeg tijela državne uprave određuje nacionalne kritične infrastrukture. Svrha donošenja ovih propisa je uspostava normativnog okvira kao temelja za izgradnju učinkovitog sustava koji mora osigurati odgovarajuću razinu zaštite i kontinuitet poslovanja te što je više moguće ograničiti štetne učinke prekida ili poremećaja u radu infrastruktura na stanovništvo i gospodarstvo.
Na temelju Zakona o kritičnim infrastrukturama Vlada RH je na sjednici održanoj 29. kolovoza 2013. godine donijela Odluku o određivanju sektora iz kojih središnja tijela državne uprave identificiraju nacionalne kritične infrastrukture te liste redoslijeda sektora kritičnih infrastruktura (https://narodne-novine.nn.hr/clanci/sluzbeni/2013_08_108_2411.html).

2. Postojeće službene procjene rizika od katastrofa u RH

Iako rad na procjenama rizika nije započeo pristupanjem RH Europskoj uniji, može se konstatirati da se problemu nikad nije pristupalo sustavno što je potpuno razvidno ako se promatraju postojeći podaci koji su važni za procjene rizika (primjerice za prijetnju potresom to su broj zgrada, karakteristike konstrukcijskih sustava, popis kritične infrastrukture, i sl.) te općenito aktivnosti na ublažavanju rizika. Važno je istaknuti da pojedinačni napori i inicijative teško mogu nadomjestiti te manjkavosti, a kao iznimka se može navesti ovaj projekt (Potresni rizik Grada Zagreba) koji je usmjeren na detaljnu procjenu rizika od potresa glavnog grada RH, uz prikupljanje podataka o svakoj građevini u gradu, što će značajno doprinijeti sigurnosti cijele države. U daljnjem tekstu ukratko su opisane službene nacionalne procjene rizika iz 2015. i 2019. godine s naglaskom na prijetnju potresom.

2.1. Procjena rizika od katastrofa za Republiku Hrvatsku (Vlada RH, 2015)

Procjena rizika od katastrofa za Republiku Hrvatsku (https://civilna-zastita.gov.hr/UserDocsImages/DOKUMENTI_PREBACIVANJE/PLANSKI%20DOKUMENTI%20I%20UREDBE/Procjena%20rizika%20od%20katastrofa%20za%20RH.pdf) je donesena na temelju Zakona o sustavu civilne zaštite, a sama procedura je opisana u prethodnome poglavlju.
U prvoj fazi je identificirano 28 rizika raspoređenih u 11 grupa za koje su izrađeni preliminarni scenariji, a potom je odabrano 11 rizika za detaljniju obradu, od kojih je jedan Potres. Obradu rizika je izvršila radna skupina, a dodatno je razmotren i složen rizik – poplava i potres u Gradu Zagrebu.

Scenarij rizika je opisan sukladno Smjernicama za izradu Procjene rizika od katastrofa u Republici Hrvatskoj (https://civilna-zastita.gov.hr/UserDocsImages/DOKUMENTI_PREBACIVANJE/PLANSKI%20DOKUMENTI%20I%20UREDBE/Smjernice%20%20za%20izradu%20Procjene%20rizika%20od%20katastrofa%20u%20RH.pdf) i opisuje dvije vrste događaja: najvjerojatniji neželjeni događaj i događaj s najgorim mogućim posljedicama.
Posljedice svakog od scenarija izražene su prema kriterijima iznesenim u Smjernicama kako bi se kategorije mogle odrediti i međusobno usporediti te prikazati u matricama za svaki scenarij za svaki rizik.
Kao scenarij potresa je odabrano „Podrhtavanje tla u gradu Zagrebu uzrokovano potresom na razini povratnog razdoblja usklađenog s propisima za projektiranje potresne otpornosti“, a glavni izvršitelj je bio Građevinski fakultet Sveučilišta u Zagrebu, Zavod za tehničku mehaniku (Atalić, J. i Hak, S. (2014) Procjena rizika od katastrofa u Republici Hrvatskoj – rizik od potresa, Sveučilište u Zagrebu Građevinski fakultet u suradnji s Ministarstvom graditeljstva i prostornog uređenja i Državnom upravom za zaštitu i spašavanje, Hrvatska).

U dokumentu je opisana  i opće prihvaćena metodologija koja analizira procjenu rizika od potresa kroz faktore: seizmički hazard (opasnost), izloženost fonda građevina, oštetljivost izloženih građevina i u konačnici se pridružuje trošak, što je već pokazano u prošlim izvješćima aktivnosti 1 ovog projekta.
Zbog nedostatka podataka o izloženosti osmišljeni su i razrađeni obrasci za svaku gradsku četvrt (skraćeno, GČ) koji obuhvaćaju analizu karakteristične tipologije gradnje po GČ s obzirom na tip konstrukcije, vrijeme izgradnje, razinu potresnog opterećenja (mjerodavnu i u vrijeme projektiranja), visinu (katnost), pravilnost u tlocrtu / visini, nosive elemente za horizontalno i vertikalno opterećenje, vrsti temelja / tla itd (Dio A obrasca). Zatim je u dijelu B napravljena procjena očekivanog oštećenja karakterističnog tipa građevine prema EMS98 klasifikaciji za najvjerojatniji neželjeni događaj i za događaj s najgorim mogućim posljedicama koja je zatim dopunjena procjenama stručnjaka što je bilo važno posebice s obzirom na poznavanje specifičnih 'lokalnih' uvjeta (primjerice veliki broj nezakonito izvedenih građevina, rasjeda, klizišta, kvaliteti gradnje, specifičnu tipologiju gradnje) koje EMS-98 ne obuhvaća. Primjer takvog obrasca je prikazan na sljedećoj slici (Slika 2).
Za najvjerojatniji neželjeni događaj kod kojeg je potresna opasnost definirana Kartom potresnih područja za RH (http://seizkarta.gfz.hr/hazmap/karta.php) koja prikazuje poredbena vršnih ubrzanja tla za povratni period od 95 godina (vjerojatnost događaja: 10% u 10 godina), tablično su prikazane posljedice na stambeni fond po GČ Grada Zagreba izražene stupnjevima oštećenja prema EMS98 klasifikaciji, pri čemu je procijenjena raspodjela stambenih jedinica po različitim stupnjevima oštećenja. Primjerice, za GČ Donji Grad je procijenjeno da bi 5-20 % svih stambenih jedinica moglo doživjeti rušenje. Treba uzeti u obzir da broj stambenih jedinica ne predstavlja građevine (službena statistika o broju građevina ne postoji), izdvojeni postotci predstavljaju prosjek odnosno granične vrijednosti procjena i tablice ne obuhvaćaju specifične građevine (primjerice mostove, građevine kritične infrastrukture itd.).
Najviše ugrožena GČ u kojoj se očekuje najviše rušenja uslijed potresa jest Donji Grad, potom Donja i Gornja Dubrava te Trnje. Napravljena je i procjena očekivanih žrtava i šteta prema švicarskim propisima SIA prema kojoj se najviše žrtava i najviše šteta očekuje također u GČ Donji Grad.

Posljedice na život i zdravlje ljudi – promatraju se u odnosu na poginule, ozlijeđene i trajno raseljene stanovnike, a potom i sve stanovnike trenutno zahvaćene posljedicama djelovanja potresa (evakuirani, sklonjeni itd.). Prema kriterijima zadanim u Smjernicama posljedice su procijenjene kao katastrofalne. Treba istaknuti da su posljedice procijenjene prema broju ugroženih zgrada stoga je nesigurnost procjene vezana za nesigurnosti u procjeni oštećenja zgrada, ali s obzirom na postavljene kriterije, može se zaključiti da će sigurno premašiti kriterij katastrofalnih posljedica.
Posljedice na gospodarstvo – promatraju se u odnosu na direktne (izravne) i indirektne (neizravne) gubitke. Prema kriterijima zadanim u Smjernicama posljedice su također procijenjene kao katastrofalne. Direktne posljedice su također vezane na oštećenja građevina odnosno nesigurnosti u procjeni su vezane za nesigurnosti u procjeni oštećenih zgrada.
Posljedice na društvenu stabilnost i politiku – promatraju se štete/gubici na građevinama od javnog društvenog značaja koje su procijenjene kao značajne, posljedice zbog oštećene kritične infrastrukture koje su procijenjene kao katastrofalne i štete po stanovnike izazvane zbog gubitka usluga i javnih servisa koje su procijenjene također kao katastrofalne.

Slika 2. Obrazac za procjenu očekivanog oštećenja karakterističnog tipa građevine pri djelovanju potresa na razini povratnih perioda usklađenih s propisima za projektiranje (prema Atalić, J. i Hak, S. (2014) „Procjena rizika od katastrofa u Republici Hrvatskoj – rizik od potresa“, Sveučilište u Zagrebu Građevinski fakultet u suradnji s Ministarstvom graditeljstva i prostornog uređenja i Državnom upravom za zaštitu i spašavanje)

Za događaj s najgorim mogućim posljedicama kod kojeg je potresna opasnost definirana Kartom potresnih područja za RH (Herak i dr., 2011) koja prikazuje poredbena vršnih ubrzanja tla za povratni period od 475 godina (vjerojatnost događaja: 10% u 50 godina), također je prikazana tablica s posljedicama na stambeni fond po GČ Grada Zagreba u kojoj je navedena raspodjela stambenih jedinica po različitim stupnjevima oštećenja prema EMS98 klasifikaciji. Procjenom su dobivene iste GČ kao najugroženije kao i za najvjerojatniji neželjeni događaj, a posljedice na sve sektore su procijenjene kao katastrofalne.
Konačno, određene su matrice rizika za oba događaja na temelju kombinacije dobivenih vrijednosti posljedica za sve tri kategorije (život i zdravlje ljudi, gospodarstvo i društvena stabilnost i politika) (Slika 3) te na kraju županijski rizici (Slika 4).


Slika 3. Ukupni rizik za najvjerojatniji neželjeni događaj (lijevo) i za događaj s najgorim mogućim posljedicama (desno) (prema Atalić, J. i Hak, S. (2014) „Procjena rizika od katastrofa u Republici Hrvatskoj – rizik od potresa“, Sveučilište u Zagrebu Građevinski fakultet u suradnji s Ministarstvom graditeljstva i prostornog uređenja i Državnom upravom za zaštitu i spašavanje)



Slika 4. Karte županijskih rizika (prema „Procjena rizika od katastrofa za Republiku Hrvatsku“, Vlada Republike Hrvatske 2015.)
 

2.2 Procjena rizika od katastrofa za Republiku Hrvatske

Odlukom Vlade iz rujna 2016. godine (Klasa: 022-03/16-04/253, Urbroj: 50301-09/09-16-2) o osnivanju radnih tijela Hrvatske platforme za smanjenje rizika od katastrofa za izradu dokumenata i provođenje aktivnosti na području smanjenja rizika od katastrofa su pokrenute aktivnosti u koje je uključeno i ažuriranje postojeće procjene rizika od katastrofa.
U ažuriranju procjene rizika od potresa unutar procjene rizika od katastrofa iz 2019. godine također je odabran scenarij „Podrhtavanje tla u gradu Zagrebu uzrokovano potresom na razini povratnog razdoblja usklađenog s propisima za projektiranje potresne otpornosti“, a izvršitelj je također bio Građevinski fakultet Sveučilišta u Zagrebu. Ažuriranom procjenom su se pokušale nadomjestiti prethodno uočene manjkavosti, prvenstveno vezane za nedostatak podataka o građevinama, pa se iz dokumenta Procjena rizika od katastrofa u Republici Hrvatskoj, Ažuriranje procjene rizika od potresa (Atalić, J., Šavor Novak, M. i Uroš, M. (2018), mogu iščitati glavni elementi procjene.
Potresna opasnost je definirana u skladu s važećom i već prije navedenom Kartom potresnih područja Republike Hrvatske. Kao i u procjeni iz 2015. godine, predviđena su dva scenarija: događaj s najgorim mogućim posljedicama (DNP) i najvjerojatniji neželjeni događaj (NND) pa je u skladu s tim za svaki mjesni odbor (njegovo težište) očitano vršno horizontalno ubrzanje za povratne periode od 475 i 95 godina. Utjecaj tla (amplifikacija) nije uzeta u obzir jer mikrozonacija nije izvršena za cijelo gradsko područje. Važno je spomenuti da razina potresne opasnosti koja je prihvaćena u važećim propisima za projektiranje potresne otpornosti (novih građevina ili rekonstrukciju postojećih) nije u potpunosti prilagođena procjenama rizika za postojeći fond građevina jer obuhvaća više pojedinačnih scenarija (izvora potresa) pa se može smatrati konzervativnom što treba uzeti u obzir prilikom analize rezultata.
Što se tiče modela izloženosti, posebni iskorak je napravljen prema tom najvećem izazovu za procjene rizika od potresa odnosno podacima o konstrukcijskom sustavu građevina. Definirani su najčešći tipovi konstrukcijskih sustava (njih 14) u gradu, a zatim je za svaki mjesni odbor određeno učešće svakog pojedinog tipa u ukupnom broju stambenih zgrada. Postupak je obuhvaćao odabir svake zgrade ili grupe zgrada i pridruživanje tipu nosivog sustava. Također, na razini mjesnog odbora je svakom tipu konstrukcijskog sustava pridružen broj stanovnika kako bi se u konačnici mogao procijeniti broj mogućih žrtava s obzirom na procjenu očekivanog broja teško oštećenih i srušenih zgrada. Na sljedećoj slici se mogu vidjeti podaci o konstrukcijskim sustavima zgrada za neke mjesne odbore, uneseni u GIS sustav, koristeći ortofoto kartu Grada iz 2018. godine kao podlogu. Oznake tipova konstrukcijskih sustava URM se odnose na zidane zgrade bez serklaža, RC2 na zgrade sa armiranobetonskim zidovima, RC4 na zgrade kojima je dominantan konstrukcijski sustav okvir s ispunom i omeđeno ziđe, RC5 na tipske armiranobetonske zgrade (tzv. limenke) i NEB na armiranobetonske tornjeve. U svim oznakama L, M i H se odnose na broj katova. Unatoč činjenici da se napravio veliki iskorak prema preciznijoj procjeni izloženosti građevina, nužno je istaknuti da realno postoji značajno više konstrukcijskih sustava i da su potrebna detaljna istraživanja za precizniju kategorizaciju.


Slika 5. Konstrukcijski sustavi zgrada za neke mjesne odbore

Kako bi se provela analiza oštetljivosti stambenog fonda, korištene su krivulje vjerojatnosti oštećenja i krivulje oštetljivosti. Određeno je ukupno 14 takvih krivulja za najčešće tipove nosivih sustava zgrada u Zagrebu na temelju makroseizmičke metode (Giovinazzi i Lagomarsino, 2004 i 2006), u skladu s RISK- UE projektom (Milutinovic i Trendafilovski, 2003). Klasifikacija oštećenja je provedena prema EMS-98 ljestvici s 5 stanja oštećenja (DS1: neznatno do blago oštećenje, DS2: umjereno oštećenje, DS3: značajno do teško oštećenje, DS4: vrlo teško oštećenje i DS5: rušenje), a oštetljivost zgrade je izražena indeksom oštetljivosti. Za svaki konstrukcijski sustav određen je indeks oštetljivosti V, koji se za analizirane tipove kretao od 0,246 do 0,82. Na temelju dobivenog indeksa i makroseizmičkog intenziteta potresa I izračunat je srednji razred oštećenja prema izrazu:



Zatim je provedena transformacija makroseizmičkog intenziteta u horizontalno vršno ubrzanje tla kako bi se mogli iskoristiti postojeći podaci o potresnoj opasnosti Grada Zagreba. Za diskretne vrijednosti matrice vjerojatnosti oštećenja provedena je prilagodba funkcije podacima pri čemu je korištena lognormalna kumulativna distribucija vjerojatnosti, određena s medijanom i standardnom devijacijom. Koristeći opisani postupak, dobivene su krivulje vjerojatnosti oštećenja ovisne o horizontalnom ubrzanju tla (Slika 6).
 
 
 
 
Slika 6. Krivulje vjerojatnosti oštećenja za tipove nosivih sustava URM_L, RC2_M i RC4_H
 
U procjeni seizmičkog rizika nužno je povezati očekivana oštećenja zgrada s nastalom štetom, što se može izraziti relativnim financijskim gubicima zbog oštećenja u odnosu na vrijednost građevine, izražene omjerom troškova potrebnih popravaka i troškova zamjene objekta. U postupku proračuna šteta korišteni su faktori štete (DF), koji povezuju trošak popravka zgrade za svako stanje oštećenja s troškom zamjene zgrade. Za I. stupanj oštećenja štete su 5%, za II. stupanj 30 %, za III. stupanj 70%, a za IV. i V. stupanj su 100% vrijednosti zgrade. Vrijednosti su orijentacijske odnosno ne mogu predstavljati precizne vrijednosti troškova potrebnih za popravak zgrada jer isti odstupaju ovise o mnoštvu parametara (starost građevine, vrsta materijala, lokaciji, itd.). Pridruživanjem faktora štete krivuljama vjerojatnosti oštećenja dobivene su funkcije oštetljivosti svakog konstrukcijskog tipa zgrada.
Za svaki konstrukcijski sustav definirana je novčana vrijednost zgrade (jedinični trošak zamjene zgrade prema standardnoj kalkulaciji radova u visokogradnji) pa je s obzirom na ukupan broj zgrada vrijednost stambenog fonda procijenjena na 36,7 milijarde EUR.

Karakteristični rezultati
Ukupni novčani gubitci uslijed zadanih scenarija djelovanja potresa, proračunati su za svaki mjesni odbor, po različitim konstrukcijskim sustavima zgrada. Procjena smrtno stradalih osoba također je napravljena za svaki mjesni odbor i određena je u ovisnosti o broju osoba u procjenom dobivenim srušenim zgradama u vrijeme djelovanja potresa. Pritom su korištene preporuke iz literature (Coburn i Spence, 2002; Spence, 2007).
Neki od dobivenih rezultata su pokazani na sljedećoj slici (Slika 7).

 
 
Slika 7. Postotak srušenih zgrada u odnosu na ukupan broj zgrada u mjesnom odboru i troškovi u
milijunima EUR (DNP)
 
Općenito se može zaključiti da je prikazana metodologija veliki iskorak u odnosu na postojeće procjene jer je napravljen pomak prema identifikaciji broja građevina i njihovom razvrstavanju prema konstrukcijskom sistemu što je bio osnovni problem svih procjena rizika. U odnosu na procjenu iz 2015., koja je obuhvaćala analizu na razini gradskih četvrti Grada Zagreba prema grubim proračunima i iskustvenim procjenama, ažurirana procjena je napravljena na razini mjesnih odbora koristeći suvremene metode proračuna. Ipak, rezultate treba promatrati u kontekstu ograničenja svakog od faktora rizika od potresa koja su istaknuta u opisu metodologije te da su istaknuti rezultati konzervativne vrijednosti uzimajući u obzir smisao scenarija (najgore moguće posljedice i najvjerojatniji neželjeni događaj). Dobiveni rezultati, u odnosu na zadane kategorije posljedica, jasno ističu katastrofalne posljedice potresa (višestruko premašene) s tim da treba naglasiti da tek nakon detaljnih istraživanja svakog od faktora rizika možemo govoriti o preciznim/pouzdanim procjenama.
Kao i u prvoj procjeni rizika, za najvjerojatniji neželjeni događaj je rizik identificiran kao visok, a za događaj s najgorim mogućim posljedicama kao umjeren zbog iznimno male vjerojatnosti pojave (Slika 8).

Najvjerojatniji neželjeni događaj

 


                                     Život i zdravlje ljudi                                                                                                  Gospodarstvo                                                                                       Društvena stabilnost i politika
 
Događaj s najgorim mogućim posljedicama



Slika 8. Matrice rizika
 
U nastavku su ukratko opisani problemi/izazovi koji uzrokuju nepouzdanost procjena rizika s osvrtom na opsežne istraživačke napore na globalnoj razini kojima treba težiti.
Potresna opasnost se može smatrati relativno dobro definiranim (u odnosu na ostale faktore) unatoč činjenici da su korištene konzervativne vrijednosti predviđene za projektiranje potresne otpornosti. Ipak, potresne karte također treba nadopunjavati na temelju novih spoznaja o seizmičnosti, primjerice u Hrvatski katalog potresa se godišnje unosi preko 10.000 potresa što bi trebalo iskoristiti za povećanje pouzdanosti procjene potresne opasnosti (na razini osnovne stijene). Ono što je nužno predvidjeti u budućnosti su potpuna mikrozonacijska mjerenja kojima bi preciznije definirali utjecaj tla (od osnovne stijene do površine) i dobili preciznije podatke o vršnom ubrzanju tla na razini temelja. U konačnici daljnja istraživanja će omogućiti razvijanje preciznijih pojedinačnih scenarija prilagođenih za procjene rizika postojećeg fonda građevina.
Podaci o izloženosti fonda građevina odnosno nedostatak baza s karakteristikama postojećeg fonda građevina je istaknuta kao ključna prepreka na putu prema pouzdanoj ocjeni seizmičkog rizika unatoč činjenici da se ažuriranom procjenom rizika napravio veliki napredak u odnosu na postojeće procjene. Ključni problemi su:

• ne postoje sistematizirane baze podataka o tipologiji gradnje, a postoji niz specifičnih tipova građevina kao što su montažne građevina tipa Jugomont JU-60, zgrade izgrađene tunelskom oplatom, stambeni blokovi u Donjem gradu, tornjevi i slično.
• brojne rekonstrukcije koje vrlo se slabo dokumentiraju, a značajno utječu na ponašanje konstrukcije pri djelovanju potresa (primjerice uklanjanje zidova prizemlja u prodajnim prostorima u staroj gradskoj jezgri).
• veliki broj nezakonito izvedenih građevina (bez valjane dokumentacije) koje uključuju i nepovoljne intervencije u nosivu konstrukciju odnosno promjenu bitnih zahtjeva za građevinu (u Zagrebu je zaprimljeno preko 100.000 zahtjeva za legalizaciju).
• nesigurnost u procjeni oštetljivosti pojedinih građevina zbog razlike u znanju o starim građevinama u odnosu na građevine projektirane sukladno suvremenim propisima.
• nesigurnost u procjeni oštetljivosti pojedinih građevina zbog oštećenja od prošlih potresa, posebice onih iz 2020. godine
• ne postoje podaci o izvedbi građevina, korištenim materijalima, mogućim pogreškama u gradnji, naknadnim sanacijama.
• ne postoje podaci o djelovanju potresa na građevine (kvartove) kroz povijest i eventualnim posljedicama.
• građevine su obično projektirane na vijek trajanja od 50 godina što je premašeno kod većeg dijela postojećeg stambenog fonda.
• itd.

Problemi procjene oštetljivosti postojećeg fonda građevina izravno se naslanjaju na probleme (izazove) izloženosti. S nepouzdanim podacima o konstrukcijskim sustavima vrlo je teško procijeniti očekivano ponašanje građevine pri djelovanju potresa odnosno odrediti razinu oštećenja s obzirom na nepovoljni utjecaj gibanja tla na nosivost konstrukcijskog sustava građevine. Za specifične lokalne tipove građevina (primjerice montažne građevina tipa Jugomont JU-60) potrebno je napraviti detaljne analize.
Konačno još jednom treba istaknuti da pouzdanost svake metode procjene rizika od potresa ovisi o bazama podataka odnosno pouzdanosti ulaznih podataka. Nema koristi od preciznih metoda, ako se koriste manjkavi podaci stoga se može zaključiti da su prikazane procjene rizika (koristeći dostupne podatke) zadovoljavajuće (pouzdane) za izradu ovog dokumenta (s obzirom na zadane kategorije). Za preciznije procjene rizika od potresa (s vrlo niskom nepouzdanosti) je ključno predvidjeti izradu bazu podataka o građevinama (konstrukcijskim sustavima) i sustav koji će kontinuirano raditi procjene prema suvremenim znanstvenim dostignućima.

3. Ostale procjene rizika od potresa i studije za Grad Zagreb

 

3.1    Procjena štete na stambenom fondu i broja žrtava budućeg potresa u Zagrebu (Aničić, 1992)

 
Prvo istraživanje potresnog rizika za grad Zagreb je započeto 1983. godine, ali su rezultati zbog povjerljivosti objavljeni tek 1992. godine (Aničić, D. (1992) „Prognoza štete na stambenom fondu i broja žrtava mogućeg budućeg potresa u Zagrebu“, Civilna zaštita Zagreb, str. 135-143) nakon manjih korekcija. Cilj istraživanja je bila procjena šteta na stambenom fondu i procjena stradalih s obzirom na organizaciju sustava, pripreme i definiranje strategije. Veliki početni dio istraživanja je posvećen opisivanju situacije nakon djelovanja razornog potresa te ukazivanju na koji način precizne procjene rizika mogu pomoći organizaciji sustava.
Za potresnu opasnost je korištena seizmološka karta objavljena 1987. godine za povratno razdoblje od
500 godina, prema Pravilniku iz 1990. godine. Napravljen je i osvrt s obzirom na seizmičku mikrozonaciju, tadašnje dostupne podatke i definiranje potreba koje ni do danas nisu izvršene. Prognoze šteta su napravljene za scenarij potresa intenziteta VIII° MSK-64 ljestvice, maksimalne akceleracije 2,0 m/s2 (0,2g na cijelom području), trajanje potresa od 15 sekundi, bez uzimanja u obzir razlike u svojstvima tla, za uže područje grada (10 tadašnjih područnih ureda) s oko 700.000 stanovnika. Područje grada je podijeljeno na 45 zona koje se razlikuju po vremenu izgradnje, broju građevina, broju katova zgrada, konstrukcijskom sistemu i gustoći naseljenosti.
Građevine su s obzirom na vrijeme i način gradnje svrstane u tipove: zidane zgrade, zidane zgrade s serklažima, armiranobetonske skeletne zgrade, zgrade s sustavom armiranobetonskih nosivih zidova i armiranobetonske skeletne zgrade s armiranobetonskim nosivim zidovima. Postotak zastupljenosti zgrada određenog konstrukcijskog sustava je procijenjen temeljem iskustva s obzirom da podaci nisu bili dostupni (još uvijek nisu). Koristeći matrice oštetljivosti za tipove zgrada procijenjena su oštećenja (šest kategorija) gdje je svakom sustavu pridijeljen postotak oštećenja ukupnog broja zgrada. Rezultati analiza su pokazali da će prema definiranom scenariju biti uništeno 11% stambenog fonda odnosno ekvivalentna vrijednost 24000 stambenih jedinica (djelomično oštećene stambene jedinice su s korekcijskim faktorima pretvorene u potpuno uništene). Za prosječnu veličinu stana od 60 m2 i cijenu izgradnje od 1.000 DEM/m2, šteta je procijenjena na 1.440.000.000 DEM.
Broj stvarno oštećenih stambenih jedinica (bez korekcijskih faktora) procijenjen je na oko 80.000 pri čemu se može očekivati oko 38.400 lakše oštećenih stambenih jedinica (manji popravci, uporabljive za život), 39.200 teže oštećenih stambenih jedinica (sanacija nosive konstrukcije, neupotrebljive za život) i
2.400 potpuno srušenih stambenih jedinica. Uz pretpostavku da u stambenoj jedinici živi u prosjeku 3,1 osoba procijenjeno je da će oko 130.000 osoba biti bez uvjeta za život. Koristeći sličnu metodologiju procijenjeno je oko 13.500 ozlijeđenih osoba i 2.000 poginulih.
Općenito se može zaključiti da je opisana analiza jako gruba što je i istaknuto u zaključku istraživanja uključujući napomenu da su potrebna detaljnija istraživanja. Za hazard je korištena karta koja više nije u upotrebi s tim da svojstva tla nisu uzeta u obzir. Analize su napravljene prema tadašnjoj podjeli grada, a podaci o konstrukciji su iskustveno procijenjeni. Nažalost do danas nije napravljen značajniji korak prema pouzdanijim podacima za procjene rizika od potresa.

3.2   Procjena ugroženosti stanovništva, materijalnih kulturnih dobara i okoliša od katastrofa i velikih nesreća za područje Grada Zagreba (Grad Zagreb, 2016)

Ova procjena napravljena je na temelju Zakona o sustavu civilne zaštite (2015) i Pravilnika o metodologiji za izradu procjena ugroženosti i planova zaštite i spašavanja (2014) te Statuta Grada Zagreba, u Uredu za upravljanje u hitnim situacijama. Utvrđene su vrste, intenzitet i učinci te moguće posljedice djelovanja prirodnih i tehničko-tehnoloških katastrofa i velikih nesreća. Procjenom su obuhvaćene sljedeće prirodne katastrofe i velike nesreće: poplave, potresi, ostali prirodni uzroci – suše, toplinski val, olujno ili orkansko nevrijeme i jaki vjetar, klizišta, tuča, snježne oborine, poledica; zatim tehničko – tehnološke katastrofe i velike nesreće - izazvane nesrećom u gospodarskim objektima, izazvane nesrećama u prometu – cestovnom, željezničkom, pomorskom ili zračnom, prolomi hidroakumulacijskih brana, nuklearne i radiološke nesreće, epidemiološke i sanitarne opasnosti, Bolesti bilja i zaštita bilja, nesreće na odlagalištima otpada; nesreće u kapacitetima u kojima se proizvode, skladište, prerađuju, rukuje, prevoze, skupljaju i obavljaju druge radnje s opasnim tvarima te ratna djelovanja i terorizam. Dat je pregled kapaciteta snaga za zaštitu i spašavanje. Zaključno su date ocjene u odnosu na raspoložive mogućnosti za zaštitu i spašavanje, te procijenjene ljudske i materijalne resurse potrebne za nošenje s posljedicama katastrofa i velikih nesreća koje bi se mogle dogoditi na području Grada. U nastavku će se ukratko opisati metodologija i rezultati procjene rizika od potresa.

Što se tiče potresne opasnosti, za svaku GČ pretpostavljen je tip tla prema Eurokodu 8 (to je B ili C) te je izračunato proračunsko ubrzanje temeljnog tla sukladno karti Potresne opasnosti RH (Herak i dr., 2011), koje prosječno za 15 GČ (dvije su isključene) iznosi 0,3g.
Za model izloženosti, iz službenih podataka je analizirano doba izgradnje stambenih jedinica u gradu te broj stanovnika/gustoća stanovništva po pojedinim GČ. Nadalje, prema procjeni stručnjaka je vrlo grubo određeno pet glavnih tipova konstrukcijskih sustava (razni tipovi zgrada, zidane zgrade s 1-2 etaže, zidane zgrade s 3-6 etaža, AB zgrade s 1-12 etaža i AB zgrade s 13-25 etaža) i njihova raspodjela po svakoj GČ.
Oštetljivost pojedinih tipova konstrukcijskih sustava je uzeta u obzir preko matrica oštetljivosti (Tablica 2). Konstatirano je da su dostupne matrice oštetljivosti za građevine i osobe za Grad Zagreb izrađene prije 30 godina (Ančićić, 1992) za tada procijenjeni potresni intenzitet VIII. stupnja (približno ag = 0,20g) pa se danas smatraju zastarjelim i neupotrebljivim. U ovoj procjeni je uzeto proračunsko ubrzanje temeljnog tla 50 % veće nego u procjeni iz 1992.
 
Zatim je proveden proračun oštećenosti stambenih jedinica iz svakog tipa zgrada prema izrazu:
(OS) = N x (UU) x (DI)
gdje je:
(OS)     ukupan broj ekvivalentnih uništenih stanova
N          ukupan broj stanova pojedinog tipa nosivog sustava
(UU)    udio po stupnju oštećenja u ukupnom broju stanova pojedinog nosivog sustava, prema tablici 2.
(DI)      indeks oštetljivosti, uzet s vrijednostima 0,05 za stupanj oštećenja 1 (DS1), 0,25 za DS2,
0,5 za DS3, 0,8 za DS4 i 1,0 za DS5.
 
 
Tablica 2. Matrica oštetljivosti za zgrade za ubrzanje temeljnog tla na lokaciji zgrade za ag = 0,30g


Tablica 3. Broj potpuno uništenih i djelomično oštećenih stanova

Procjena broja smrtno stradalih osoba napravljena je za svaki tip zgrade i svaki stupanj oštećenja prema izrazu:
 
BP = (BS) x(UU) x (DI) x (PP) x N
gdje je:
            (BS)    ukupan broj stanova određenog tipa nosivog sustava
            (UU)   udio u ukupnom broju stanova pojedinog tipa nosivog sustava prema tablici 2.
            (DI)    središnji indeks oštetljivosti za odgovarajući stupanj oštećenja prema tablici 2.
            (PP)    procijenjeni broj poginulih (smrtno stradalih) osoba po stanu, prema tablici 4.
            N         prosječan broj osoba po stanu N = 2,58
 
 
Tablica 4. Procijenjeni broj poginulih (smrtno stradalih) osoba

Napravljena je donja i gornja procjena broja poginulih u svakom tipu zgrada, a ukupno je dobiveno 1.412 poginulih za donju granicu i 9.840 za gornju granicu.
Napravljena je i procjena broja ranjenih i zatrpanih osoba, procjena količine građevinskog otpada te procjena operativnih snaga potrebnih za spašavanje iz ruševina.
Osim stambenog fonda, opisno su prikazane posljedice na ljude, imovinu, okoliš, građevine i prirodu. Procijenjeno je da bi snažan potres bi mogao prouzročiti veća oštećenja na objektima za prijenos plina i električne energije, objektima telekomunikacije, na objektima prometne infrastrukture (ceste, mostovi, vijadukti, nadvožnjaci) koja mogu otežati provedbu aktivnosti na pružanju pomoći u otklanjanju posljedica i uspostavi redovitog života na pogođenim područjima, zatim na sustavu za distribuciju vode kao posljedica puknuća glavnih i magistralnih cjevovoda.
Za potres je zaključno konstatirano da potres predstavlja najveću prijetnju Zagrebu te da kapaciteti raspoloživih operativnih snaga za spašavanje osoba iz ruševina nisu dovoljni. Prema procjeni, najugroženije područje u Gradu Zagrebu obuhvaća sljedeće četvrti: Gornji Grad- Medvešćak, Črnomerec, Podsused – Vrapče i četvrt Donji grad, broj žrtava bi mogao biti do skoro 6.000, i oko 60.000 stambenih jedinica bi moglo biti teško oštećeno.


Studija za saniranje posljedica potresa je dio realizacije projekta br. 11, Ureda za upravljanje u hitnim situacijama gdje se nastoje stvoriti realne pretpostavke za ublažavanje i saniranje posljedica potresa kao jedne od potencijalno najvećih katastrofa koje mogu zadesiti Grad Zagreb. Navedena Studija provodi se u okviru Razvojne strategije Grada Zagreba u skladu s važećim propisima, a u suradnji s Građevinskim fakultetom Sveučilišta u Zagrebu rad na Studiji traje od 2013. godine. Studija je prvotno zamišljena kao podrška ovom projektu, a iščekujući realizaciju projekta, tijekom devet godina rada na Studiji, u kojoj je sudjelovalo mnogo stručnjaka, obrađene su brojne teme vezane za aktivnosti prije i poslije potresa koje obuhvaćaju: kreiranje kvalitetne baze podataka o građevinama (definiranje metodologije, obrazaca, ključnih atributa, podjela grada na karakteristične dijelove – izrada karte, obuka popisivača itd.), razvoj metodologije brze inicijalne procjene potresne oštetljivosti (identifikacija ključnih parametara, kreiranje obrasca, itd.), detaljne procjene potresne otpornosti građevina na temelju eksperimentalnih i numeričkih analiza uz identifikaciju kritičnih mjesta, prijedloge seizmičkih ojačanja, organizaciju pregleda oštećenih građevina nakon potresa (izrada obrazaca za preglede, organizacija sustava, edukacije, sudjelovanje na vježbama, itd.) i drugo. Sve navedene teme doprinose umanjenju rizika od potresa, a većina ih se može primijeniti i na druga područja u Hrvatskoj.
 

Slika 9. Shema studije za saniranje posljedica potresa
 

3.3. Europski model rizika od potresa – fokus na Republiku Hrvatsku i Grad Zagreb

Europski model rizika od potresa razvijan u sklopu Horizon 2020 projekta SERA je detaljno opisan u trećem izvješću (ožujak 2022.) pa se ovdje neće ponavljati. U znanstvenim radovima „Model of seismic design lateral force levels for the existing reinforced concrete European building stock“ (https://link.springer.com/article/10.1007/s10518-021-01083-3) i „European Seismic Risk Model (ESRM20)“ (http://risk.efehr.org/esrm20/) prikazani su rezultati za RH i Grad Zagreb kao i na najnovijoj karti rizika dostupnoj na mrežnoj stranici https://maps.eu- risk.eucentre.it/, što je opisano u radu „European Seismic Risk Model Viewer - Country Level Data (v1.0)“ (https://doi.org/10.7414/EUC-EFEHR-TR002-ESRM20).
U tom modelu su za RH korišteni sljedeći osnovni ulazni podaci:
 
Broj stanovnika: 4,068 milijuna
Prirast stanovništva (%/god.): -0,499
BDP (milijarde $): 60,416 BDP po stanovniku ($): 14.853
Modelom pretpostavljeni podaci: Broj zgrada: 1.670.000
Vrijednost zamjene fonda građevina: 157 milijarde EUR Za Grad Zagreb su neki od osnovnih ulaznih podataka sljedeći:
Broj stanovnika: 826.046 Modelom pretpostavljeni podaci:
Broj zgrada: 290.222
Vrijednost zamjene fonda građevina: 32,8 milijarde EUR
 
Slika 10. Seizmička zonacija u RH prema propisu iz 1964. godine (lijevo) i 1981. godine (desno) (prema European seismic risk model 2020: Focus on Croatia, dostupno na linku: http://master.grad.hr/ftce/2019/proceedings/03.pdf)

Razine propisa i koeficijenti bočne sile su pridruženi tipologijama zgrada u modelu izloženosti, ovisno o
njihovoj godini izgradnje i lokaciji.
Model izloženosti stambenih zgrada je temeljen na popisu stanovništva iz 2011. godine (prostorna razdioba) te ulaznim podacima o tipologiji od lokalnih stručnjaka. Raspodjela stambenih zgrada prema materijalu i sustavu za preuzimane bočnih sila u RH je pokazana na slici 11.
Budući da popis stanovništva sadržava samo podatke o stambenim jedinicama, a ne o zgradama, korištena je empirijska formula za proračun broja zgrada iz broja stambenih jedinica. Raspodjela zgrada za sva specifična razdoblja primjene seizmičkih propisa je pretpostavljena ista za svaku općinu. Godina izgradnje jer korištena za razvoj shema mapiranja kako bi se raspodijelili tipovi zgrada u modelu oštetljivosti koristeći sljedeće pretpostavke:

• Zgrade su izvedene ili od armiranog betona ili ziđa, a relativni omjer svakog tipa je određen prema ulaznim podacima lokalnih stručnjaka
• U ruralnim područjima nema zgrada viših od 6 katova
• Do 1945. u ruralnim područjima izvodile su se zgrade samo od običnog ziđa

• Zidane zgrade do 1980. godine su izvedene od običnog, a nakon 1982. od omeđenog ziđa i u gradskim i u ruralnim područjima
• AB zgrade su ili okviri s ispunom ili dualni sustavi

Površina zgrada je proračunata prema podacima o prosječnoj površini stambene jedinice iz DZS. Trošak zamjene po metru kvadratnom je uzet različito za urban područja, ruralna područja i velike gradove.
 
 

Slika 11. Raspodjela stambenih zgrada prema materijalu i sustavu za preuzimane bočnih sila u RH, pri čemu je CR/LDUAL: ab dvojni sustav, CR/LFINF: ab dvojni sustav, MUR: zgrade od običnog ziđa, MCF – zgrade od omeđenog ziđa (prema „European seismic risk model 2020: Focus on Croatia“, dostupno na linku: http://master.grad.hr/ftce/2019/proceedings/03.pdf)
 
Zatim su svim tipologijama zgrada pridruženi modeli oštetljivosti, čiji razvoj je detaljnije opisan  u izvješću za ožujak 2022. te su proračunati različiti pokazatelji rizika.
 
Karte rizika dostupne na mrežnoj stranici https://maps.eu-risk.eucentre.it/ pokazuju za RH sljedeće:

• prosječni godišnji financijski gubici – 70 milijuna EUR, od kojih 10 otpada na poslovne, 2 na industrijske i 58 na stambene zgrade
• relativni prosječni godišnji financijski gubici – 0,444 promila
• financijski gubici za povratno razdoblje od 1000 godina – 8,22 milijarde EUR
• financijski gubici za povratno razdoblje od 500 godina – 5,13 milijarde EUR
• financijski gubici za povratno razdoblje od 200 godina – 2,37 milijarde EUR
• financijski gubici za povratno razdoblje od 100 godina – 1,33 milijarde EUR
• financijski gubici za povratno razdoblje od 50 godina – 692 milijuna EUR
• prosječni godišnji broj ljudskih žrtava – 8

 
Karte rizika pokazuju za Grad Zagreb sljedeće:
 

• prosječni godišnji financijski gubici – 29 milijuna EUR, od kojih 1 otpada na poslovne, 1 na industrijske i 26 na stambene zgrade
• relativni prosječni godišnji financijski gubici – 0,872 promila
• prosječni godišnji broj ljudskih žrtava – 3

 
Znači, u Gradu Zagrebu se prema europskom modelu rizika generira više od 40 % prosječnih godišnjih financijskih gubitaka na području RH.
 

4. Zaključak

U ovom su izvješću pokazane glavne procjene rizika od potresa za RH, s naglaskom na Grad Zagreb, te zakonodavni okvir na kojem se temelje. Mora se istaknuti da su najveći problem pouzdanosti provedenih procjena ulazni podaci koji su manjkavi. Ukratko, ne postoje službeni podaci o broju zgrada ni sistematizirane baze podataka o tipologiji gradnje, rekonstrukcije se slabo dokumentiraju, a mogu značajno utjecati na ponašanje konstrukcije pri djelovanju potresa (primjerice uklanjanje zidova prizemlja u prodajnim prostorima u staroj gradskoj jezgri), veliki broj nezakonito izvedenih građevina (bez valjane dokumentacije) koje uključuju i nepovoljne intervencije u nosivu konstrukciju odnosno promjenu bitnih zahtjeva za građevinu (u Zagrebu je zaprimljeno preko 100.000 zahtjeva za legalizaciju), nije provedena seizmička mikrozonacija u većini područja kako bi se mogao procijeniti utjecaj amplifikacije, i drugo. Važno je još istaknuti da pojedinačni napori teško mogu nadomjestiti što se unutar statističkih podataka ne obrađuju podaci o konstrukcijskim sustavima građevina kao što je to slučaj u mnogim drugim državama koje su potresno ugrožene (primjerice, Italija).