U ovom su izvješću detaljnije obrađeni primjeri procjena rizika od potresa i mjera smanjenja rizika u drugim zemljama koje se nalaze u potresno ugroženim regijama svijeta.

1. Primjeri procjena rizika od potresa i mjera smanjenja rizika u drugim zemljama

Zaklada GEM je 2018. godine objavila kartu rizika od potresa za cijeli svijet (Slika 1). Na pregledniku karte je za svaku državu dostupan i njen profil koji prikazuje osnovne podatke o državi (stanovništvo, rast stanovništva, BDP, životni vijek i dr.), vrijednost i prosječne godišnje gubitke fonda stambenih, poslovnih i industrijskih zgrada te jače potrese koji su se dogodili na teritoriju te države. Zatim prikazuje kartu potresne opasnosti, kartu izloženosti, kartu prosječnih godišnjih gubitaka i kartu relativnih prosječnih godišnjih gubitaka, te krivulju prekoračenja gubitaka. Istaknute su regije u državi s najvećim rizikom od potresa.
Prema globalnom modelu, prosječni godišnji financijski gubici iznose 45 milijardi $ (Silva, V., Amo-Oduro, D., Calderon A., et al. (2020) ‘Development of a global seismic risk model’, Earthquake Spectra, vol. 36, br. 1_suppl, str.372-394. doi:10.1177/8755293019899953), pri čemu su najrizičnije svjetske regije:

• Srednja i Južna Amerika te SAD (duž pacifičke obale),
• obala Sredozemnog mora,
• Središnja Azija (posebno planinski lanac Himalaja) te
• Istočna Azija (duž pacifičke obale).

Slika1. Globalna karta rizika od potresa (GEM Foundation, n.a.)

Iz tih su regija odabrane zemlje čije su procjene rizika od potresa i mjere za ublažavanje rizika istražene detaljnije u nastavku ovog izvješća.

1.1 Zemlje Srednje i Južne Amerike

Područje pacifičke obale koje obuhvaća zemlje Južne Amerike jedno je od potresno najaktivnijih na svijetu. Prema izvještaju Svjetske Banke (The World Bank, n.a.) o upravljanju rizicima od katastrofa, potresni i hidrometeorološki rizici najopasniji su rizici na području Južne Amerike i Karipskog otočja. Katastrofalan potres magnitude 7,0 pogodio je Port-au-Prince 2010. godine te odnio više od 200.000 života. Od tada se na tom području znatno više ulaže u procjene rizika od katastrofa. Napravljena je i procjena multi-hazarda specijalno za Haiti koja je rezultirala procjenom prostorne i vremenske raspodjele te relativnog intenziteta prirodnih opasnosti na tom području. Pristup multi-hazarda odabran je kako bi:

• poslužio kao šira platforma za procjene rizika od pojedinih katastrofa;
• istaknuo važnost integriranog upravljanja rizicima;
• poslužio kao alat za lakše razumijevanje i komunikaciju o rizicima;
• pomogao u političkim i upravljačkim procesima donošenja odluka o investicijama;
• za lakše planiranje upotrebe zemljišta, smanjivanje i transfer identificiranih rizika, financijsku zaštitu u slučaju pojave rizičnih događaja te upravljanje katastrofama.

Zaklada GEM također je inicirala projekt procjene rizika za Južnu Ameriku (South America Risk Assessment – SARA) (GEM Foundation (2016) SARA Wiki-Dostupno na: https://sara.openquake.org).
Informacije koje su tada skupljene i koje su ključne za takvu procjenu uključuju:

• procjenu potresne opasnosti: podaci o tlu, regijama, rasjedima, katalog potresa, itd.
• modele izloženosti i oštetljivosti za stambene zgrade
• procjenu gubitaka i scenariji za različite gradove: identifikacija regija s potencijalnim najvećim ekonomskim gubicima, što služi kao ulazni podatak za prioritizaciju aktivnosti smanjivanja rizika.
• Društvenu i ekonomsku ranjivost i otpornost: ranjive skupine, ekonomski utjecaj na društvo, infrastruktura, obrazovanje, zdravlje.

1.2 SAD

SAD je jedna od najrazvijenijih zemalja na svijetu po pitanju upravljanja rizicima od katastrofa i provođenju aktivnosti u području smanjenja rizika. Još od devedesetih godina prošlog stoljeća Američka federalna agencija za upravljanje u hitnim situacijama (FEMA) je započela s razvojem programskog paketa HAZUS za proračun učinaka potresa na zgrade i infrastrukturu, te društvenih i ekonomskih gubitaka na različitim administrativnim razinama, a danas HAZUS omogućava proračun gubitaka i za druge hazarde kao što su poplave, tornada i tsunamiji. Može se smatrati pionirom programskih paketa za procjene rizika od katastrofa.
Nadalje, američka geološka služba (USGS) je također jedna od najrazvijenijih na svijetu i mnoge institucije se koriste njihovim podacima te metodama i alatima razvijenih od njenih istraživača (primjerice, sustavom PAGER koji odmah nakon potresa daje procjenu žrtava i financijskih gubitaka za bilo koje lokacije na svijetu).
Od nedavno postoji i platforma naziva Indeks nacionalnog rizika (engl National Risk Indeks, dostupna na https://hazards.fema.gov/nri/map) koja identificira zajednice diljem SAD-a koje su najviše izložene rizicima. Platforma prikazuje rizik, očekivane godišnje gubitke, društvenu ranjivost i otpornost društva za 18 različitih hazarda, a na sljedećoj slici (Slika 2) je kao pokazatelj odabran potresni rizik po različitim općinama.


Slika 2. Indeks nacionalnog rizika u SAD-u – potres (FEMA (2022) The National Risk Index [online]. Dostupno na: https://hazards.fema.gov/nri/map)

U SAD-u savezne države Kalifornija, Oregon i Washington imaju najveći rizik od potresa.
Za razliku od drugih zemalja, u SAD-u je provođenje mjera ublažavanja rizika odgovornost pojedinih saveznih država i lokalne vlasti. Također, građevinski tehnički propisi i norme se razlikuju od države do države. No, federalne agencije kao što je FEMA i programi kao što je Nacionalni program smanjenja rizika od potresa pružaju smjernice lokalnim vlastima. Što se tiče pojačanja zgrada, neke države imaju vrlo stroge zakone. Primjerice, Kalifornija je za neke ugrožene tipove zgrada kao što su zgrade izvedene od običnog ziđa, zgrade s mekim katom i neduktilni armiranobetonski okviri donijela više uredbi kojima se zahtijeva od vlasnika da u određenom roku izvrše procjenu potresne otpornosti i pojačanje odnosno rušenje svojih zgrada. Također, znatno se ulaže u pojačanje infrastrukture pa primjerice Kalifornijski zavod za promet Caltrans već dugi niz godina provodi programe potresne obnove mostova koji su procijenjeni kao seizmički oštetljivi.

1.3 Italija

Zbog mnogih slučajeva potresa u svojoj povijesti Italija ima razvijen nacionalni sustav procjene rizika i odgovora na rizik od potresa. U Studiji za saniranje posljedica potresa – 7. faza (Šavor Novak, M., Atalić, J., Uroš, M., Damjanović, D., Jandrić, K., Žagar, T., Duvnjak, I., Bartolac, M., Košćak, J., Krolo, J. (2019) ‘Studija za saniranje posljedica potresa 7. faza’, Građevinski fakultet Sveučilišta u Zagrebu, Grad Zagreb, Hrvatska.) je detaljno opisan nacionalni program smanjenja rizika od potresa u Italiji kao primjer dobre prakse, a u nastavku će se samo izdvojiti najvažnije. U Italiji do 2003. godine je zajednica reagirala samo nakon razornih potresa, a mjere smanjenja rizika su bile minimalne, povremene, nepovezane i slabo su se implementirale u sustav. Potres S. Giuliano iz 2002. godine ipak promijenio trendove te se sljedeće dvije godine značajnije ulagalo, a aktivnosti su se počele povezivati. Pokrenuta su znanstvena istraživanja i moglo se govoriti o cjelovitijoj strategiji (ne samo lokalnoj) za smanjenje posljedica, a posebice se ističe formiranje centara izvrsnosti koji su počeli biti konkretna znanstvena podrška sustavu: INGV (National Institute for Geophysics and Volcanology), ReLUIS (Network of research laboratories of earthquake engineering) i EUCENTRE (European Centre for Training and Research in Earthquake engineering). Postavljanje sustava u Italiji i intenzivne početne aktivnosti nisu potrajale odnosno impuls je trajao samo par godina i gotovo je potpuno utihnuo do novog i još destruktivnijeg potresa u Abruzzu 2009. godine. Scenarij reakcije nakon potresa se ponovio, političari su se aktivirali, sredstva za oporavak lokalne zajednice su osigurana po hitnim postupcima (od talijanske vlade), promijenjeni su neke tehničke norme i slično. Ipak, napravljen još jedan ključni korak - preventivni program od 7 godina koji je predvidio gotovo milijardu € ulaganja u sedam godina. Kroz program je implementiran široki spektar mjera (direktnih i indirektnih) za smanjenje rizika od potresa. Direktnim mjerama se povećavala otpornost konstrukcija na djelovanje potresa što se posebice odnosi na kritičnu infrastrukturu (mostovi, škole i slično), ali nisu zanemarene privatne i javne građevine bitne za upravljanje hitnim situacijama. Indirektne mjere su prvenstveno vezane za povećanje znanja (istraživanja) o seizmičkom hazardu i otpornosti građevina te ograničenjima sustava za hitne situacije te povećanje svijesti građana.
Profesor Mauro Dolce u svom radu ‘The Italian National Seismic Prevention Program’ (dostupno na: http://www.civil.ist.utl.pt/~mlopes/conteudos/SISMOS/DOLCE.pdf) ističe kako je sve to još uvijek samo mali dio koji je u konačnici potreban. Primjerice, moralo bi proći nekoliko stoljeća da se ovakvim programom investiranja ojačaju sve građevine (kojima je potrebno ojačanje) i da budu otporne na djelovanje potresa. Također, autor je istaknuo da su svi svjesni utopije da država poput Italije (imajući u vidu stambeni fond i razinu seizmičkog hazarda) dosegne razinu adekvatne sigurnosti (što bi trebao biti konačni/idealni cilj), ali da je kontinuirano ulaganje nužno za optimalizaciju aktivnosti (povećati efikasnost mjera). S druge strane, treba imati na umu da se u konačnici potroši značajno više financijskih sredstava na popravak i ponovnu izgradnju građevina oštećenih potresima. Primjerice, prema iskustvima iz potresa u Italiji, uzimajući u obzir zadnjih 50 godina, očekuju se troškovi reda veličine 2-3 milijardi € godišnje što je dva do tri puta više od ulaganja. Ovakvi podaci su potvrđeni i procjenama rizika od potresa, a u Italiji ističu nekoliko bitnih razloga za ovakva predviđanja: zastarjelost građevina, kasna implementacija seizmičkih propisa, veliki dio stambenog fonda koji spada u povijesnu baštinu i slično. Sve navedeno se može primijeniti i na Hrvatsku, a za razliku od Italije ne postoje ni blizu takve razine ulaganja, a ni pouzdane procjene rizika.
Talijanski nacionalni plan za prevenciju rizika od potresa iz 2010. godine je ciljao provesti integriranu strategiju (kroz sedam godina) čiji je osnovni cilj smanjiti ljudske žrtve, a može se sumirati kroz korake:

• Program je fleksibilan i svake godine se odlučuje u koje aktivnosti treba ulagati ovisno o uspješnosti implementacije planiranih mjera (u proteklim godinama) i znanstvenim istraživanjima koja mogu poboljšati efikasnost.
• Studije mikrozonacije se promoviraju i sufinanciraju, a rezultati seizmičke mikrozonacije se integriraju u urbanističke planove i planove spašavanja (hitne intervencije).
• Analiza ograničenja (manjkavosti) u upravljanju hitnim situacijama je uvedena kao alat za poboljšanje upravljanja hitnim situacijama, ali i za osvješćivanje javnih službenika, bolje definiranje strategija za smanjenje rizika na lokalnoj razini te za postavljanje prioriteta za buduće mjere pojačanja građevina.
• Regije se kontinuirano podržavaju u provedbi istraživanja s ciljem zadovoljenja definiranih standarda i zahtjeva, sve uz nužno značajno sudjelovanje stručnjaka.
• Pojačanja privatnih građevina je sufinancirano s ciljem smanjenja oštetljivosti privatnog stambenog fonda (najviše žrtava), ali i osvješćivanje vlasnika na rizik od potresa.
• Pojačanja javnih građevina je kontinuirano financirano uključujući provjere sigurnosti što garantira kontinuitet s obzirom na prethodno provedene preventivne mjere.
• Dopuštena je maksimalna prilagodljivost s obzirom na vrstu pojačanja za javne građevine i mostove te privatne građevine: od lokalnih ojačanja do rušenja i rekonstrukcija.
• Pojačanja mostova i vijadukata vezanih za evakuacijske puteve se promoviraju i financiraju se iz namjenskih fondova.

U dokumentu pod nazivom „The 2016 Italian Seismic Hazard Model“ (dostupan na: https://www.wcee.nicee.org/wcee/article/16WCEE/WCEE2017-747.pdf), opisuje se kako Italija također razvija novi model seizmičkog hazarda kao širu istraživačku inicijativu koju pokreće Centar za seizmički hazard (Centro Pericolosità Sismica, CPS) Nacionalnog instituta za geofiziku i vulkanologiju, a podupire Ministarstvo civilne zaštite (Dipartimento della Protezione Civile, DPC).
Nacionalna procjena rizika od katastrofa u Italiji iz 2018. godine uključuje sljedeće hazarde: potres, erupcije vulkana, tsunami, hidro-geološki/hidraulički hazardi i ekstremne vremenske prilike, suše i požari, no ovdje ćemo se osvrnuti samo na potrese. Gotovo cijela Italija je seizmički aktivno područje i u usporedbi s ostalim hazardima, potres je odnio najviše žrtava (u zadnja dva stoljeća oko 160.000 ljudskih života). U posljednjih 50 godina, potresi su uzrokovali oko 180 milijardi EUR financijskih gubitaka i oštetili, a često i potpuno uništili, vrijednu kulturnu baštinu.

1.4 Slovenija

Slovenija je izabrana jer, iako nema najvišu potresnu opasnost na području Europe, vrlo je slična Hrvatskoj po fondu zgrada i ugroženosti glavnog grada. Kao što je poznato, Ljubljanu je 1895. godine, samo 15 godina nakon velikog zagrebačkog potresa, zadesio potres procijenjene magnitude 6,1 nakon kojeg je kao i kod Zagreba, uslijedila obnova i izgradnja grada kakvog danas poznajemo.
Nacionalna procjena rizika od katastrofa je napravljena 2018. godine (MOURSZR, 2018, dostupno na: https://www.gov.si/assets/organi-v-sestavi/URSZR/Datoteke/Ocene-ogrozenosti/ocena_ogrozenosti_potres.pdf ) pri čemu je potres jedan od 15 analiziranih hazarda.
Rezultati su dobiveni na temelju tri deterministička scenarija prema POTROG metodologiji (dostupno na: http://www.sos112.si/slo/tdocs/ujma/2014/201.pdf), temeljena na povijesnim potresima i obuhvaćaju samo izravne posljedice na zgrade i stanovništvo. Oštećenja zgrada su prikazana na EMS98 ljestvici s 5 diskretnih razreda oštećenja. Konačni rezultat procjene je matrica rizika, a potres je uz malu vjerojatnost pojave i vrlo visoke posljedice svrstan u visok rizik. Razred posljedica je dobiven kao srednja vrijednost tri indikatora, od kojih se jedan odnosi na učinak na ljude, drugi na gospodarstvo, okoliš i kulturnu baštinu, a treći na politiku i društvo (Slika 3).
 
  
 
1- vrlo mala, 2- mala, 3- srednja, 4- velika, 5- vrlo velika
Slika 3. Razredi ugroženosti od potresa općina u Sloveniji
(https://www.gov.si/assets/organi-v-sestavi/URSZR/Datoteke/Ocene-ogrozenosti/ocena_ogrozenosti_potres.pdf)
 

1.5 Turska

Osim što se Turska nalazi u jednom od potresno najaktivnijih područja na svijetu, prema europskom modelu rizika predstavljenom u prošlom izvješću, to je zemlja s najvećim procijenjenim prosječnim godišnjim brojem ljudskih žrtava na području Europe. Od početka 20. stoljeća, na području Turske su potresi uzrokovali više od 90.000 žrtava. Nakon potresa Duzce i Kocaeli 1999. godine, pokrenuti su veći napori u smanjenju rizika od potresa. Primjerice, nakon potresa Kocaeli uveden je Nacionalni program osiguranja od potresa koji predviđa dvije razine – prvi je obvezno nacionalno osiguranje naziva Turski fond za osiguranje od katastrofa razvijen uz pomoć Svjetske banke, a drugi je privatno osiguranje vlasnika koje pokriva štete koje prekoračuju iznose koje pokriva obvezno osiguranje. Nakon potresa Van 2011. godine, turski parlament je prihvatio Zakon o urbanoj transformaciji koji je zahtijevao od Ministarstva okoliša i urbanizacije da identificira i potresno obnovi opasne građevine u područjima visoke seizmičnosti. Zakon je uspostavio tehničke norme i postupke za seizmičku procjenu, obnovu i rekonstrukciju postojećih zgrada, na temelju europske norme Eurokod 8-3. Za zgrade s visokim rizikom, Ministarstvo ima ovlast evakuirati ih i srušiti bez pristanka stanara (Zhang i dr., 2021 – dostupno na: https://www.nist.gov/publications/review-seismic-risk-mitigation-policies-earthquake-prone-countries-lessons-earthquake). Nadalje, 2012. godine je pokrenuta Nacionalna strategija i plan djelovanja za potrese UDSEP-2023 (AFAD, 2012 - https://www.afad.gov.tr/), s osnovnim ciljem smanjenja fizičkih, financijskih, društvenih i političkih šteta i gubitaka uzrokovanih potresima i razvoja novih okoliša koji su potresno otporni, sigurni, spremni i održivi. Također, unutar nacionalne strategije su pokrenuta važna istraživanja s ciljem smanjenja rizika od potresa i ažuriranja karata potresne opasnosti.
Odjel za potrese AFAD-a (Ministarstvo unutarnjih poslova, Ravnateljstvo za upravljanje katastrofama i izvanrednim situacijama) kreira scenarije potresa uz upotrebu aplikacije AFAD-RED za brzu procjenu oštećenja i gubitaka od potresa, koja je razvijena u suradnji Odjela i istraživača. Mogu se procijeniti konstrukcijska oštećenja (broj zgrada po različitim razredima oštećenja), broj žrtava i ozlijeđenih osoba, potrebe za privremenim smještajem, uporabljivost kritične infrastrukture, prometnih mreža i različitih vodova. Također, aplikacija može producirati različite karte, primjerice intenziteta, vršnog ubrzanja tla i slično (Slika 4).


Slika 4. Karte procjene oštećenja potresa Bozkurt i Silivri 2019. godine iz aplikacije AFAD-RED (AFAD, 2020 - https://en.afad.gov.tr/kurumlar/en.afad/Afet_Istatistikleri_2020_eng_1.pdf)

U Nacionalnoj procjeni rizika od potresa iz 2019. godine potres je razmatran kao jedan od 6 hazarda na području Turske i po matrici rizika je identificiran kao vrlo visoki rizik za zemlju. Razmatrana su dva scenarija s najgorim mogućim posljedicama od kojih je jedan potres u Istanbulu i dva scenarija potresa s većom vjerojatnosti pojave. Model izloženosti je temeljen na podacima turskog zavoda za statistiku o broju zgrada i stanovnika za manje administrativne jedinice koji se godišnje ažuriraju, a krivulje vjerojatnosti oštećenja u modelu oštetljivosti su temeljene na intenzitetu i definirane za 4 razreda oštećenja.

1.6 Grčka

U Grčkoj od 1983. godine postoji Organizacija za planiranje i zaštitu od potresa (OPZP) pod Ministarstvom infrastrukture, prometa i veza koja je nadležna za donošenje odluka vezanih za rizik od potresa. Prioritetne aktivnosti s ciljem smanjenja rizika od potresa su pojačanje postojećih građevina, promocija znanja u području potresne opasnosti i rizika od potresa, planiranje i motrenje mjera pripravnosti na potres, rad na povećanju svijesti i edukaciji stanovništva o riziku od potresa, brzi odgovor u slučaju razornog potresa te podrška i provođenje znanstvenih istraživanja u području. U slučaju potresa, OPZP mobilizira i šalje u pogođeno područje timove stručnjaka za hitni odgovor da procjene razmjere štete i tome obavijaste središnje vlasti te da pružaju podršku lokalnim vlastima da se nose s hitnom situacijom, te tehničke timove kako je prikazano na slici 5 (Gountromichou i dr., 2014 – dostupno na: http://www.eaee.org/Media/Default/2ECCES/2ecces_eaee/160.pdf). Sama edukacija stanovništva je vrlo važan dio smanjenja rizika od potresa jer doprinosi povećanju otpornosti zajednice. U skladu s tim, u školama postoje planovi za hitne slučajeve i često se održavaju potresne vježbe, te edukativni i informativni programi.


Slika 5. Shema djelovanja u području smanjenja rizika u Grčkoj (Gountromichou i dr., 2014 http://www.eaee.org/Media/Default/2ECCES/2ecces_eaee/160.pdf)

1.7 Rumunjska

Rumunjska je, iako manje poznato, također jedna od seizmički najugroženijih zemalja u Europi. Prema podacima iz nacionalne procjene rizika od katastrofa, 75 % stanovništva i 45 % ključnih mreža je izloženo umjerenim i snažnim potresima, a ističe se ugroženost glavnog grada Bukurešta. U dvadesetom stoljeću se na njenom teritoriju dogodilo više snažnih potresa: potres magnitude M7,7 1940. godine, potres magnitude M7,4 1977. godine koji je uzrokovao preko 1.500 žrtava i srušio velik broj zgrada, potresi M7,1 i M6,9 1986. i 1990. godine. Nakon potresa 1977. godine rumunjska vlada je zatražila pomoć Japana kako bi im pomogli u obnovi. 1992. godine je pokrenut nacionalni program seizmičke procjene i obnove postojećih zgrada. Vlada je financirala u potpunosti procjene potresne otpornosti dok su vlasnici zaduženi za financiranje obnove, no uz vrlo povoljne zajmove (Zhang i dr., 2021 – dostupno na: https://www.nist.gov/publications/review-seismic-risk-mitigation-policies-earthquake-prone-countries-lessons-earthquake).
Za potrebe upravljanja rizicima od katastrofa pokrenut je GIS portal koji sadržava osnovne informacije o 10 glavnih hazarda za Rumunjsku, među kojima je i potres. U sustavu su pohranjene i informacije o elementima izloženima riziku te kapacitetima za odgovor na katastrofe na razini administrativno-teritorijalnih jedinica. Sustav omogućuje međusobno povezivanje svih relevantnih institucija, bez obzira na njihovu hijerarhijsku razinu, te pruža informacije o ukupnom i riziku po sektorima u zemlji. Za procjenu rizika od potresa u nacionalnoj procjeni rizika od katastrofa je razmatran jedan scenarij s najgorim mogućim posljedicama temeljen na povijesnom potresu Vrancea iz 1977. godine (IGSU, 2016). Za taj scenarij, mogu se očekivati posljedice na gotovo cijelom teritoriju Rumunjske (Slika 6.), preko 40.000 žrtava i 25 milijardi EUR financijskih gubitaka.
 
 

Slika 6. Utjecaj zadanog scenarija potresa na stambene zgrade (Comitetul Național pentru Situații de Urgență (CNSU) (2020) Planul national de management al riscurilor de dezastre – dostupno na: https://igsu.ro/Resources/COJ/ProgrameStrategii/pdf24_merged.pdf)

1.8 Nepal

U radu pod nazivom Seismic risk assessment and hazard mapping in Nepal, autora Chaulagain i dr. – dostupno na: https://ideas.repec.org/a/spr/nathaz/v78y2015i1p583-602.html) napravljena je procjena rizika od potresa Nepala. Prvo je napravljena probabilistička procjena potresne opasnosti koristeći program Openquake. Kao glavna komponenta modela izloženosti korišteni su podaci iz popisa stanovništva provedenog 2011. godine na razini okruga. Najviše zgrada je izvedeno od običnog ziđa pri čemu se kao vezivo koristi blato. Prema rezultatima procjene, financijski gubici se pretežito generiraju oko glavnog grada Kathmandua zbog velike izloženosti i za scenarij s 10 % vjerojatnosti prekoračenja u 50 godina iznose oko 8 milijardi EUR (Slika 7). Treba spomenuti i da je nepalska vlada tražila od vlade Japana pomoć oko procjene rizika od potresa u dolini Kathmandu (Republic of Nepal, 2018). Neposredno prije početka implementacije projekta, u travnju 2015. godine dogodio se razorni potres Gorkha magnitude Mw7,8 i epicentra oko 80 km od glavnog grada Nepala. Odnio je gotovo 9,000 života i uništio pola milijuna zgrada. Taj potres donio je naravno neke promjene u sam projekt, koji je na kraju završen 2018. godine i rezultirao je mnogim vrijednim podacima o potresnoj opasnosti, fondu građevina i infrastrukturi te detaljnim procjenama rizika za dolinu oko glavnog grada.


Slika 7. Raspodjela financijskih gubitaka po regijama Nepala za scenarije: a) s 10 % vjerojatnosti prekoračenja u 50 godina; b) s 5 % vjerojatnosti prekoračenja u 50 godina; c) s 2 % vjerojatnosti prekoračenja u 50 godina  i d) s 1 % vjerojatnosti prekoračenja u 50 godina (preuzeto iz Chaulagain i dr., 2015 – dostupno na: https://ideas.repec.org/a/spr/nathaz/v78y2015i1p583-602.html)

1.9 Japan

Japan je jedna od zemalja na svijetu u kojoj se potresi najčešće događaju te postoji kultura prevencije cijele zajednice. Usprkos tome, u potresu koji je 1995. godine pogodio Kobe, poginulo je oko 6.400 ljudi, a nakon potresa i tsunamija 2011. godine preko 22.000 ljudi je poginulo ili nestalo (Government of Japan Director General for Disaster Management Cabinet Office (GJDGDMCO) (2021) Disaster Management in Japan – dostupno na: https://www.bousai.go.jp/index-e.html). Japan posjeduje najkoncentriraniju mrežu za motrenje potresa na svijetu te postoji sustav za rano upozoravanje stanovništva na opasnost od potresa putem televizije, radija, mobilnih uređaja i dr. te brza procjena mogućih oštećenja (Slika 8).


Slika 8. Primjer procjene oštećenja zgrada dobivene u 10 minuta nakon potresa 13. veljače 2021. u Japanu, aplikacija nacionalnog istraživačkog centra za znanost o Zemlji i prevenciju katastrofa (NIED) (Hayashi, Towards Disaster Resilient Croatia, online radionica Build Back Better – Sharing Japanese Experience in Earthquake Reconstruction, Japansko Veleposlanstvo u Zagrebu, 2021)

U Japanu lokalna vlast ima autonomiju odlučiti kako će pristupiti i odlučivati u slučaju katastrofa, ali svi su vezani jednakim principima i ciljevima. Naglasak se naročito stavlja na društvene (engl. „soft“) aspekte koji uključuju komunikaciju s javnosti i edukaciju o potresnom riziku. Oni njeguju tzv. „kulturu rizika“ među svojim građanima, što znači da ih na razne načine (informacijske kampanje, distribuciju karata potresne opasnosti, simulacije, itd.) pripremaju da budu spremni reagirati u slučaju potresa. Sve aktivnosti vezane uz potrese, znanstvene spoznaje i tehnološki napredak, koordinira i integrira Centralno vijeće za upravljanje katastrofama.
 

2. Zaključak

U ovom su izvješću prikazani primjeri procjena rizika od potresa i mjera smanjenja rizika iz različitih zemalja svijeta. Iz tih se primjera može zaključiti kako su metodologije procjene rizika različite i da svaka zemlja odabire metodologiju ovisno o podacima koji su joj dostupni, specifičnim političkim, socijalnim i drugim uvjetima koji u njoj vladaju. Nove smjernice Europske Unije iz prošlog izvješća te spoznaje dobivene iz ostalih zemalja koje su analizirane u ovom izvješću bit će iskorištene kako bi se trenutna metodologija unaprijedila u sklopu ovog projekta. Izrada metodologije procjene rizika za grad Zagreb nastavit će se u smjeru detaljnijeg pregleda trenutnih procjena rizika dostupnih u RH, te prikladne zakonske regulative.