1. Uvod

Izvješće prikazano u nastavku odnosi se na projektnu Aktivnost 1. Izrada metodologije za procjenu rizika (primjenjiva na cjelokupno područje RH).

U dvanaestom mjesecu aktivnosti 1 su predložene tri razine procjene rizika od potresa, od najgrublje (1) do najdetaljnije (3), pa je u četrnaestom mjesecu aktivnosti 1 detaljnije razrađena Razina 2.

2. Prijedlog Razine 2

Podsjetimo se predloženih razina procjene rizika od potresa, od najgrublje (1) do najdetaljnije (3), koje su prikazane na sljedećoj slici.


Slika 1. Razine provođenja procjene rizika od potresa

U daljnjem tekstu opisat će se postupak procjene rizika od potresa za Razinu 2 kod koje se pretpostavlja da postoje detaljniji ulazni podaci nego za Razinu 1. To se prvenstveno odnosi na podatke o izloženosti i oštetljivosti, dok se za definiranje potresne opasnosti također predviđa upotreba važeće karte potresne opasnosti.

Potresna opasnost
Kao što je poznato, potresna opasnost, odnosno seizmički hazard nekog područja obuhvaća potencijalno razorne učinke potresa (primjerice podrhtavanje tla, likvefakcija, odroni, tsunami i slično) na promatranoj lokaciji. Za projektiranje potresne otpornosti građevina koriste se probabilistički određene karte potresne opasnosti koje definiraju vrijednost određenog parametra koji opisuje djelovanje potresa i koji će se s unaprijed odabranom vjerojatnosti premašiti tijekom referentnog razdoblja. Važeća karta potresne opasnosti RH (Herak i dr., 2011) kao parametar prikazuje iznose horizontalnih vršnih ubrzanja tla tipa A za tri povratna razdoblja. No kako će se u Razini 2 koristiti krivulje vjerojatnosti oštećenja za opis oštetljivosti, nužno je odabrati parametar odnosno mjeru intenziteta koju koriste pojedine krivulje vjerojatnosti oštećenja. Taj parametar ne mora nužno biti vršno ubrzanje tla, nego se često koristi i spektralno ubrzanje za različite periode. Zbog toga treba predvidjeti i mogućnost pretvorbe vršnog ubrzanja tla u spektralno ubrzanje (primjerice, koristeći relacije za definiranje spektra odziva u Eurokodu 8) ili što bi svakako bilo bolje, no ovisi o dostupnim resursima, napraviti probabilističku procjenu potresne opasnosti odmah i za te druge mjere intenziteta.

Svakako treba odrediti scenarij potresa koji može biti probabilistički ili deterministički i odabrati referentno vremensko razdoblje. Za probabilistički scenarij može se koristiti gore opisana karta potresne opasnosti, a za deterministički scenarij treba definirati događaj (prema podacima iz deagregacije hazarda ili povijesnim potresima), odabrati atenuacijske jednadžbe u skladu s geološkim i seizmotektonskim karakteristikama područja te izračunati vrijednosti odabranih mjera intenziteta (jedne ili više njih) na lokacijama zgrada.

Pretpostavlja se da ne postoje detaljni podaci o tipovima tla (seizmička mikrozonacija područja), već se svuda pretpostavlja isti tip (bez amplifikacije ili s amplifikacijom koja je vrlo jednostavno uzeta u obzir preko faktora tla za pretpostavljeni tip temeljnog tla kao što je u Eurokodu 8 (HZN, 2011)).

Izloženost
Izloženost se također kao i kod Razine 1 razmatra uzimajući u obzir samo fond stambenih zgrada koji najviše doprinosi riziku od potresa (Spence i dr., 2012). Pretpostavlja se da je poznat broj zgrada na određenom području iz dostupnih podataka kao što su podaci nadležnog katastarskog ureda, Državne geodetske uprave, ili slično.

Iako postoje mnogi atributi zgrada koji su potrebni za procjenu njihove oštetljivosti na potresno djelovanje (primjerice, 14 glavnih atributa po novoj GEM-ovoj taksonomiji prema Silvi i dr., 2018 ), u drugoj razini bi trebalo svrstati zgrade u nešto veći broj tipologija opisanih s više glavnih atributa koji određuju njihovo ponašanje pri potresu. Primjerice, to su materijal konstrukcijskog sustava (armirani beton, obično ziđe, omeđeno ziđe i sl.), konstrukcijski sustav za preuzimanje bočnih sila (zidovi, okviri i sl.), broj katova (svrstanih u nekoliko razreda), razdoblje izgradnje koje je povezano s primjenom različitih seizmičkih propisa, nepravilnosti u tlocrtu i po visini, položaj u bloku, održavanje i slično. Grupiranjem zgrada sličnih svojstava prema navedenim atributima određuju se pretežite tipologije u promatranome području.

Znači, za svaku zgradu bi trebalo popisati najvažnije atribute, uzimajući u obzir sve dostupne podatke (vizualni pregledi, arhiva, dokumentacije o zgradama, …), i pridružiti je određenoj tipologiji. U slučaju da to zbog veličine razmatranog područja nije moguće, može se stručnom procjenom odrediti raspodjela pretežitih tipologija u promatranome području i na kraju izračunati ukupan broj zgrada i stanovnika za svaku od tipologija u promatranome područje.

Ošteljivost
Oštetljivost se u Razini 2 može definirati korištenjem krivulja vjerojatnosti oštećenja i krivulja oštetljivosti. Podsjetimo se, krivulje vjerojatnosti oštećenja prikazuju vjerojatnost prekoračenja određenih graničnih stanja, na primjer fizičkih oštećenja, za određenu razinu djelovanja potresa izraženu mjerom intenziteta kao što je vršno ubrzanje tla ili spektralno ubrzanje za određeni period. Krivulje se uglavnom opisuju funkcijom lognormalne distribucije vjerojatnosti. Krivulje oštetljivosti prikazuju vjerojatnost gubitaka za određenu razinu djelovanja potresa. Obično su to financijski gubici, no krivulje se također mogu odnositi i na druge negativne posljedice potresa. Znači, u procjeni rizika je nužno povezati očekivana oštećenja zgrada s nastalom štetom odnosno negativnim posljedicama potresa. Ako se radi o izravnim financijskim gubicima koji se odnose na trošak koji je nastao zbog oštećivanja/rušenja zgrada, to se uobičajeno izražava relativnim gubicima zbog oštećenja u odnosu na vrijednost građevine (omjer troškova potrebnih popravaka i troškova zamjene. U postupku proračuna koriste se tzv. faktori štete (engl. damage factors – DF), koji povezuju trošak popravka zgrade za svako stanje oštećenja s troškom zamjene zgrade. Pridruživanjem faktora štete krivuljama vjerojatnosti oštećenja mogu se dobiti krivulje oštetljivosti svakog tipa zgrada.

Krivulje vjerojatnosti oštećenja mogu se odabrati iz literature ili razviti za određene tipologije koristeći analitički, empirijski ili hibridni pristup.
Primjerice, krivulje vjerojatnosti oštećenja se mogu odrediti upotrebom makroseizmičke metode (Lagomarsino i Giovinazzi, 2006), ili prema izrazima u prošlim izvješćima ili u skladu s RISK UE projektom (Milutinovic i Trendafilovski, 2003) kako će biti pokazano dalje, pri čemu se oštetljivost zgrade izražava indeksom oštetljivosti.

Za svaki konstrukcijski sustav odnosno tipologiju treba odrediti indeks oštetljivosti V_I^z, kao zbroj osnovne (najvjerojatnije) vrijednosti indeksa V_I^c (odnosno V_I,BTM,* u tablici 1) koja ovisi o konstrukcijskom sistemu i modifikatora ponašanja ΔV_m prema tablicama navedenim u nastavku. Utjecaj regionalne oštetljivosti nekog tipa ΔV_R se uzima u obzir za pojedine zgrade kod kojih se postojećim indikatorima ne mogu uzeti u obzir neki specifični nedostaci (kao što je nedostatak zidova u jednom smjeru), prema stručnoj procjeni.



U tablicama 1 i 2 su dati indeksi oštetljivosti za različite tipove zgrada te vrijednosti modifikatora ponašanja za zidane i ab zgrade.
  
Tablica 1. Vrijednosti indeksa oštetljivosti za tipove zgrada (Milutinovic i Trendafilovski, 2003; Giovinazzi i Lagomarsino, 2004)



 Tablica 2.  Vrijednosti modifikatora ponašanja za zidane i ab zgrade (Milutinovic i Trendafilovski, 2003; Giovinazzi i Lagomarsino, 2004)
 
Oštećenja se klasificiraju u 5 kategorija odnosno razina (1-5; D1: neznatno do blago oštećenje, D2: umjereno oštećenje, D3: značajno do teško oštećenje, D4: vrlo teško oštećenje i D5: rušenje).
 
Na temelju dobivenog indeksa V i makroseizmičkog intenziteta potresa I izračunava se srednji razred oštećenja prema poznatom izrazu:

pri čemu je I intenzitet, V indeks oštetljivosti, a Q koeficijent duktilnosti koji se najčešće uzima s vrijednošću od 2,3.

Zatim se određuju diskretne vrijednosti srednjeg razreda oštećenja (zapravo, matrice vjerojatnosti oštećenja) sukcesivno povećavajući vrijednosti intenziteta. Nakon toga se upotpunjuju vrijednosti  matrica vjerojatnosti oštećenja za svaku razinu oštećenja pri čemu se može koristiti binomna raspodjela ili beta raspodjela vjerojatnosti oštećenja (izrazi dati kasnije u tekstu).

Nadalje, treba se uspostaviti veza između makroseizmičkog intenziteta i vršnog ubrzanja tla koje je mjera intenziteta na važećoj karti potresne opasnosti, odnosno, provodi se transformacija makroseizmičkog intenziteta u horizontalno vršno ubrzanje tla. Primjerice, mogu se iskoristiti izrazi iz prethodnog izvješća:


Zatim se za diskretne vrijednosti matrice vjerojatnosti oštećenja provodi prilagodba funkcije podacima pri čemu se najčešće koristi lognormalna kumulativna distribucija vjerojatnosti, određena s medijanom i standardnom devijacijom. Znači, za opis krivulje vjerojatnosti oštećenja potrebna su svega ta dva parametra (za svaku razinu oštećenja).

Primjer krivulja vjerojatnosti oštećenja ovisnih o horizontalnom ubrzanju tla dobivenih koristeći gore opisani postupak, prikazan je na sljedećoj slici (Slika 2), što je preuzeto iz ažurirane nacionalne procjene rizika (Atalić i dr., 2018). 


Slika 2. Krivulje vjerojatnosti oštećenja za tipove nosivih sustava URM_L, RC2_M i RC4_H
 
POMOĆNO za distribucije:
Binomna raspodjela izražava vjerojatnost dostizanja pojedinog stanja odnosno kategorije oštećenja D_k (k=0, 1, …, 5) u ovisnosti o samo jednom parametru, a to je srednji razred oštećenja μ_D (0 ≤ μ_D ≤ 5):


Krivulje vjerojatnosti oštećenja mogu se odrediti korištenjem sljedećeg izraza:

pri čemu je DM parametar oštećenja
 
Treba spomenuti da se osim binomne raspodjele može koristiti i beta raspodjela prema sljedećem izrazima:

pri čemu su a, b, t i q parametri distribucije, a x je kontinuirana varijabla vrijednosti između a i b.

Parametri beta distribucije su korelirani sa srednjim razredom oštećenja prema izrazu:

Parametar t utječe na rasipanje distribucije i ako se koristi t=8, beta distribucija je vrlo slična binomnoj.

I na kraju treba ponoviti da ako za određeni tip konstrukcije odnosno tipologiju zgrade postoje ili u budućnosti postanu dostupni bolji podaci (krivulje vjerojatnosti oštećenja) od predloženih, oni se svakako mogu upotrijebiti.

Pokazatelji rizika
Predlaže se ista metodologija određivanja pokazatelja rizika kao i kod Razine 1, osim što se predviđa da je umjesno broja stambenih jedinica u Razini 1, u Razini 2 poznat broj zgrada. Svejedno, zbog lakšeg slijeda će se i ovdje ponoviti svi potrebni izrazi.

Upotrebom prethodno opisanih krivulja vjerojatnosti oštećenja može s odrediti broj stambenih zgrada u svakoj tipologiji koji će za određeni intenzitet potresa doživjeti određenu kategoriju oštećenja. Iz tih vrijednosti može se procijeniti broj privremeno neuporabljivih zgrada (na kraće vrijeme) UB_st i broj neuporabljivih zgrada (na duže vrijeme) UB_lt:

pri čemu su N_Mk i N_RCk broj zidanih (M) i armiranobetonskih (RC) zgrada koje će doseći kategoriju oštećenja D_k, a u_stk (u_ltk) je postotak nesigurnih jedinica u kraćem (odnosno dužem) periodu za svaku kategoriju oštećenja D_k.

Tablica 3. Postotak nesigurnih stambenih jedinica u kraćem i dužem periodu prema (PCM ICPD, 2018)

Za procjenu broja srušenih zgrada uzima se 100 % vrijednosti zgrada u kategoriji oštećenja 5 (D5).

Ako je uz broj oštećenih zgrada poznat podatak koliko stanovnika živi u pojedinoj zgradi, mogu se odrediti žrtve – broj poginulih, broj ozlijeđenih, broj stanovnika kojima je potreban smještaj, broj zatrpanih osoba i slično. Treba istaknuti da su izrazi za određivanje broja žrtvi prilično nepouzdani i ovise o mnogobrojnim faktorima, primjerice, koliki je bio broj stanovnika u pojedinoj stambenoj jedinici za vrijeme potresa što može biti jako različito ovisno o tome da li se potres dogodio po danu ili noći, kakav je mehanizam sloma zgrade nastupio, pripremljenost zajednice na brzu reakciju nakon potresa posebice efikasnost spašavanja osoba iz ruševina i mnogi drugi.

Vjerojatnost ozlijede ili smrti stanovnika se općenito određuje iz razine oštećenja zgrade. Najčešće se u proračunu uzimaju samo one zgrade (odnosno stambene jedinice ako nema podatka o zgradama) koji su doživjele kategoriju oštećenja 4 ili 5: Broj poginulih (N_d) te broj ranjenih (N_i) se može uzeti prema sljedećem izrazu:

pri čemu je n_M broj tipologija zidanih zgrada (M), a n_RC broj tipologija armiranobetonskih zgrada (RC). O_Mj,D4/D5 i O_RCj,D4/D5 je broj stanovnika u u zidanim (M) i armiranobetonskim (RC) zgradama (čiji je konstrukcijski tip definiran s j odnosno s l) koje su doživjele kategoriju oštećenja 4 (D4) ili 5 (D5). Vjerojatnost pogibelji u odnosu na broj stanovnika za kategorije oštećenja 4 i 5 označeno je s p_d,D4/D5, a vjerojatnost ozlijede s p_i,D4/D5. Iako je vjerojatnost pogibelji i ranjavanja različita za zidane i ab zgrade, ovdje se predlažu iste vrijednosti.

Tablica 4. Vjerojatnosti pogibelji i ozljeda u proračunu žrtava od potresa prema (PCM ICPD, 2018)


U europskom modelu rizika (Crowley i dr., 2021) se broj poginulih računa na temelju više faktora: prvi jest vjerojatnost da će se zgrada srušiti do te mjere da prouzrokuje gubitak života – uzeto s faktorom od 1% od zgrada koje su doživjele kategoriju oštećenja 4 (po europskom modelu je to najviša kategorija oštećenja koja obuhvaća potpuno oštećenje zgrade), faktor rušenja koji iznosi od 0.5 do 5 ovisno o tipologiji zgrade, vjerojatnost da će osoba biti zatrpana pri rušenju te vjerojatnost da će osoba poginuti nakon što je zatrpana. Prema istraživačima (Reinoso i dr., 2017) srednja vrijednost vjerojatnosti da će osoba biti zatrpana pri rušenju iznosi 74%, a od toga će poginuti prosječno 45% zatrpanih. Detaljniji podaci o tome koji uključuju broj katova zgrade i vrijeme nastanka potresa (dan ili noć) mogu se naći u sljedećoj tablici.

Tablica 5. Vjerojatnosti pogibelji i ozljeda u proračunu žrtava od potresa prema (Crowley i dr., 2021)


Ako je poznata površina zgrada, može se izračunati ukupna površina oštećenih zgrada za svaku kategoriju oštećenja. Nadalje, iz tog podatka se mogu odrediti i ukupni izravni novčani gubici zbog oštećivanja stambenih jedinica. Za to je nužno povezati očekivana oštećenja s nastalom štetom, što se može izraziti relativnim financijskim gubicima zbog oštećenja u odnosu na vrijednost građevine, izražene omjerom troškova potrebnih popravaka i troškova zamjene građevine. U postupku proračuna šteta odnosno novčanih gubitaka koriste se takozvani faktori štete (c_k) koji povezuju trošak popravka zgrade za svako stanje oštećenja s troškom zamjene zgrade. U nacionalnoj procjeni rizika talijanski istraživači su uzeli sljedeće podatke temeljene na analizi utrošenih sredstava na obnovu zgrada iz pojedinih kategorija oštećenja nakon potresa.


Tablica 6. Predloženi faktori štete prema (PCM ICPD, 2018)

 
Ukupni izravni novčani gubici (L) mogu se izračunati primjenom sljedećeg izraza:

pri čemu je URC jedinični trošak zamjene zgrade (u EUR/m²), A_Mj i A_RCl površine j-te tipologije od ziđa (M) i l-te tipologije od armiranog betona (RC), a p_Mj,k i p_RCl,k su vjerojatnosti da će j-ta M tipologija i l-ta RC tipologija doseći određenu kategoriju oštećenja D_k.

Sumarno, osnovne značajke i koraci Razine 2 su sljedeći.
Osnovne značajke Razine 2:

• Detaljniji ulazni podaci
• Potreban veći trud provoditelja procjene
• Nepouzdanost procjene manja od one na Razini 1

Potresna opasnost

• Odabrati mjeru intenziteta odnosno parametar koji opisuje djelovanje potresa i koji će se s unaprijed odabranom vjerojatnosti premašiti tijekom referentnog razdoblja, ovisno o raspoloživim krivuljama vjerojatnosti oštećenja
• Scenariji pojave potresa: najvjerojatniji neželjeni događaj i događaj s najgorim mogućim posljedicama
• Odabrati referentno vremensko razdoblje za procjenu rizika
• Odabrati deterministički ili probabilistički scenarij
• Za probabilistički scenarij i ako se odabere PGA za mjeru intenziteta, podatke o vršnim ubrzanjima tla (PGA) temeljnog tla tipa A očitati iz postojeće karte potresnih područja (primjerice, Herak i dr., 2011) za lokacije zgrada; za druge mjere intenziteta predvidjeti mogućnost pretvorbe PGA u tu mjeru ili ako su raspoloživi resursi, proračunati potresnu opasnost opisanu tom mjerom intenziteta
• Za deterministički scenarij odrediti događaj (prema podacima iz deagregacije hazarda ili povijesnim potresima), odabrati atenuacijsku jednadžbu i izračunati vrijednosti odabranih mjera intenziteta (jedne ili više njih) na lokacijama zgrada
• Pretpostavlja se da ne postoje detaljni podaci o tipovima tla, već se svuda pretpostavlja isti tip (bez amplifikacije ili s amplifikacijom koja je vrlo jednostavno uzeta u obzir preko faktora tla za pretpostavljeni tip temeljnog tla kao što je u Eurokodu 8 (HZN, 2011)

Izloženost

• Podaci o zgradama: geografski položaj
• Definirati najvažnije atribute koji utječu na ponašanje pri djelovanju potresa 
• Odrediti pretežite tipologije u promatranome području
• Popisati atribute za svaku zgradu i odrediti tipologiju; ili ako se radi o velikom području, stručnom procjenom odrediti pretežite tipologije u promatranome području i njihovu raspodjelu
• Odrediti ukupan broj zgrada i stanovnika za svaku od tipologija u promatranome području
• Odrediti jedinični trošak zamjene za svaku tipologiju zgrada

Oštetljivost

• Primjena krivulja vjerojatnosti oštećenja za svaku tipologiju zgrade: koristiti prikladne krivulje ako postoje u literaturi ili razviti svoje

Postupak procjene

• Odrediti pokazatelje rizika (broj oštećenih/strušenih stanova, žrtava, novčani gubici i sl.)
• Izračunati pokazatelje rizika za stambeni fond i stanovništvo prema navedenim izrazima
• Po potrebi, rizik na infrastrukturi i ostale zadane parametre po smjernicama procijeniti kvalitativno

3. Zaključak

U ovom je izvješću je detaljnije prikazan postupak procjene rizika od potresa za Razinu 2 koja predstavlja neku „srednju“ razinu i što se tiče ulaznih podataka i što se tiče zahtjevnosti provođenja procjene. Osnovnu razliku u odnosu na Razinu 1 predstavljaju bolji ulazni podaci o izloženosti: broj zgrada za Razinu 2 u odnosu na stambene jedinice u Razini 1 te detaljnije razrađene tipologije zgrada u Razini 2. Što se tiče oštetljivosti, za svaku tipologiju treba definirati prikladne krivulje vjerojatnosti oštećenja. Za velik broj tipologija su dostupni podaci u literaturi, a po potrebi, mogu se razviti i nove krivulje.
U narednom razdoblju, pokazat će se primjer procjene rizika za Razinu 2.
 

4. Literatura

Atalić, J., Šavor Novak, M. i Uroš, M. (2018) Procjena rizika od katastrofa u Republici Hrvatskoj, Ažuriranje procjene rizika od potresa, Sveučilište u Zagrebu Građevinski fakultet u suradnji s Ministarstvom graditeljstva i prostornog uređenja i Državnom upravom za zaštitu i spašavanje, Hrvatska.
Crowley, H., Dabbeek, J., Despotaki, V., Rodrigues, D., Martins, L., Silva, V., Romão, X., Pereira, N., Weatherill, G. i Danciu, L. (2021) European Seismic Risk Model (ESRM20), EFEHR Technical Report 002, V1.0.1, https://doi.org/10.7414/EUC-EFEHR-TR002-ESRM20.
Grünthal, G. (ur.) (1998) European Macroseismic Scale, vol. 15, Cahiers du Centre Européen de Géodynamique et de Séismologie, Luxembourg.
Herak, M., Allegretti, I., Herak, D., Ivančić, I., Kuk, V., Marić, K., Markušić, S. i Sović I. (2011) Republika Hrvatska, Karta potresnih područja, http://seizkarta.gfz.hr/hazmap/
HZN (2011), HRN EN 1998-1:2011+/Ispr.2:2015+A1:2014+NA:2011, Eurokod 8: Projektiranje potresne otpornosti konstrukcija - 1.dio: Opća pravila, potresna djelovanja i pravila za zgrade, Zagreb, Hrvatska
Lagomarsino, S. i Giovinazzi, S. (2006) 'Macroseismic and mechanical models for the vulnerability and damage assessment of current buildings', Bulletin of Earthquake Engineering, vol. 4, br. 4, str. 415–443.
Lagomarsino, S., Cattari, S. i Ottonelli, D. (2021) 'The heuristic vulnerability model: fragility curves for masonry buildings', Bulletin of Earthquake Engineering, vol. 19, str. 3129–3163. https://doi.org/10.1007/s10518-021-01063-7
Lantada, N., Irizarry, J., Barbat, A.H. i dr.(2010) 'Seismic hazard and risk scenarios for Barcelona, Spain, using the Risk-UE vulnerability index method'. Bull Earthquake Eng, vol. 8, str. 201–229.
Masi, A., Chiauzzi, L., Nicodemo, G. i dr. (2020) 'Correlations between macroseismic intensity estimations and ground motion measures of seismic events', Bulletin of Earthquake Engineering, vol. 18, str. 1899–1932. https://doi.org/10.1007/s10518-019-00782-2
Milutinovic, Z. i Trendafilovski, G. (2003) An advanced approach to earthquake risk scenarios with applications to different European towns - WP4: Vulnerability of current buildings, RISK-EU.
Ministarstvo unutarnjih poslova RH (MUP) (2022) Nacrt Smjernica za izradu Procjene rizika od katastrofa za Republiku Hrvatsku, Međusektorska radna skupina uz koordinaciju Sektora za smanjenje rizika od katastrofa Ravnateljstva civilne zaštite, siječanj 2022.
Presidency of the Council of Ministers, Italian Civil Protection Department (PCM ICPD) (2018) National risk assessment. Overview of the potential major disasters in Italy: seismic, volcanic, tsunami, hydro-geological/hydraulic and extreme weather, droughts and forest fire risks, Italija.
SERA (n.d.) Seismology and Earthquake Engineering Research Infrastructure Alliance for Europe [Online]. Dostupno na: http://www.sera-eu.org (pristupljeno: 7. veljače 2022.).
Spence, R., Foulser-Piggott, R., Pomonis, A., Crowley, H., Masi, A., Chiauzzi, L., Zuccaro, G., Cacace, F., Zulfikar, C., Markus, M., Schaefer, D., Sousa, M.L. i Kappos, A. (2012) 'The European building stock inventory: Creating and validating a uniform database for earthquake risk modelling', u Proceedings of the 15th World Conference of Earthquake Engineering, Lisbon, Portugal.
Trifunac, M., Lee, V., Živčić, M., i Manić, M. (1991) 'On the correlation of Mercalli-Cancani-Sieberg intensity scale in Yugoslavia with the peaks of recorded strong earthquake ground motion', European Earthquake Engineering, vol. 5, br. 1, str. 27-33.