Multisenzorsko snimanje
Izvještaj 5. Aktivnost 1. za period veljača
Novosti

Izvještaj 5. Aktivnost 1. za period veljača

Općenito o rizicima
Mnoge znanstvene publikacije opisale su proces upravljanja rizicima. Osnovna tri koraka tog procesa ostala su ista već dugi niz godina: identifikacija rizika, analiza rizika, odgovor na rizike (Slika 1). Razvojem znanja, znanstvenici su sve detaljnije mogli opisati proces, te se tako pojavilo i mnoštvo među-koraka, koji su vidljivi u Tablici 1.


Slika 1
. Osnovni proces upravljanja rizicima (Flanagan i dr., 1987)
 
Tablica 1. Proces upravljanja rizicima u različitim publikacijama
ISO (2018) PMI (2017) APM (2010) Hillson (2009) Cerić (2003) CIRIA (1996) Flanagan i Norman (1993)
Definiranje opsega, konteksta i kriterija Planiraj upravljanje rizicima Pokreni Pokretanje procesa - Identificiraj ciljeve -
Identifikacija rizika Identificiraj rizike Identificiraj Identifikacija rizika Identifikacija rizika Identificiraj opasnosti i rizike Identifikacija rizika
Analiza rizika;
Evaluacija rizika
Provedi kvalitativnu analizu;
Provedi kvantitativnu analizu
Procijeni Kvalitativna analiza rizika;
Kvantitativna analiza rizika
Kvantitativna ili kvalitativna procjena rizika Formiraj registar rizika (analiza troškova i koristi);
Procijeni rizike
Klasifikacija rizika;
Analiza rizika;
Određivanje stava prema riziku
Djelovanje na rizike Planiraj odgovor na rizike Planiraj odgovore Planiranje odgovora na rizike Odgovori na rizike Odaberi aktivnosti za smanjivanje rizika i implementiraj ih Odgovor na rizike
Implementiraj odgovor na rizike Implementiraj odgovore Implementacija odgovora na rizike - -
Komunikacija i konzultacija - - Komunikacija rizika - - -
Praćenje i evaluacija procesa;
Bilježenje i izvještavanje
Prati rizike Upravljaj procesom Evaluacija rizika Praćenje rizika Prati i ponovi proces -
- - Evaluacija procesa nakon projekta (naučene lekcije) - - -
 
U ISO (2018), kao i u mnogim drugim publikacijama (Shapiro i Koissi, 2015; PwC, 2008; Huang, 1996; i dr.), pojam ''procjena rizika'' obuhvaća tri zasebna koraka:
  1. identifikaciju,
  2. analizu i
  3. evaluaciju rizika.
Još jedna razlika između prikazanih modela je ta što novije publikacije u kojima se spominje proces upravljanja rizicima posebno ističu njegovu cikličnost (ISO, 2018; PMI, 2017). Cikličnost je iznimno važna u procesu upravljanja rizicima, a označava potrebu za konstantnim ponavljanjem cjelokupnog procesa kako bi se mogla procijeniti svaka nova situacija i otkriti i evaluirati novi rizici (Cerić, 2006; 2003). Na Slici 2 prikazan je okvir za ciklični proces upravljanja rizicima.
 


Slika 2. Ciklični proces upravljanja rizicima (Cerić, 2003)
 
U nastavku su detaljnije objašnjena tri koraka procjene rizika, značajna za izradu ove metodologije, prema preporukama međunarodnog standarda ISO (2018).

1.1 Identifikacija rizika

Identifikacija rizika temelji se na prepoznavanju izvora rizika, događaja i njegovog efekta (Flanagan i Norman, 1993). Tako jedan rizični događaj može imati više različitih izvora, ali i više različitih efekata, tj. posljedica. Na pojavu nekih rizičnih događaja je moguće utjecati, kao na primjer na rizik da se dva inženjera neće međusobno iskoordinirati prilikom rada na projektu, dok se na pojavu nekih ne može utjecati, kao na primjer na rizike od katastrofa.

1.2 Analiza rizika

Analiza rizika provodi se kako bi se identificirani rizici, tj. njihov utjecaj (engl. impact), čim detaljnije opisali. To se radi tako da se procjenjuje vjerojatnost pojave rizika i jačina njegovih posljedica, što zajedno predstavlja njegov utjecaj na ciljeve:
Rizik = vjerojatnost x posljedica
Detaljnost analize i metode koje se koriste u ovom koraku ovise o svrsi analize, dostupnosti informacija koje imamo o rizicima, te dostupnim resursima. Metode koje se primjenjuju moguće je podijeliti na kvalitativne i kvantitativne, a može se koristiti i njihova kombinacija. Kvalitativne se obično uvijek primjenjuju, dok se kvantitativne metode koriste samo u slučaju potrebe za većom detaljnosti. Odabir najbolje metode ovisi o raznim faktorima poput dostupnosti podataka i resursa, znanju i vještinama analitičara te potrebnoj reprezentaciji rezultata. Kvalitativni pristup određivanju popisa prvenstva u upravljanju rizicima primjenjuje se kada nije na raspolaganju odgovarajuća baza podataka ili nema dovoljno pokazatelja za izračunavanje (Cerić i Marić, 2011).
Za prikaz rezultata kvalitativne analize najčešće se koriste matrice rizika (engl. risk matrix), a moguće je koristiti i dijagrame utjecaja (engl. influence diagrams) te mape događaja (engl. event trees).
 

1.3 Evaluacija rizika

Evaluacija rizika uključuje donošenje informiranih odluka o tome kojim se rizicima treba posvetiti više pažnje, a nad kojima se ne moraju provoditi nikakve akcije. Nakon evaluacije, ažurira se registar rizika s informacijama o rizicima za koje je potrebno isplanirati odgovore.
Univerzalna pravila za osmišljavanje strategija koje ublažavaju utjecaj rizika, prema literaturi (CIRIA, 1996; Flanagan i Norman, 1993), uključuju: izbjegavanje, smanjivanje, apsorpciju, i transfer rizika. Kombinacije ovih mjera mogu još uključivati i: dijeljenje rizika, što uključuje djelomičnu apsorpciju, a djelomični transfer rizika (Thakur i dr., 2016).
 

2. Kontekst izrade metodologije procjene potresnog rizika

Krovna, odnosno svjetski poznata i prihvaćena publikacija Ujedinjenih Naroda, koja se koristi kao temelj za regionalne, nacionalne i lokalne procjene, naziva se Sendai okvir za minimizaciju rizika od katastrofa za vremensko razdoblje od 2015. do 2030. godine (Sendai Framework for Disaster Risk Reduction 2015-2030) (UN, 2015).
Na razini Europske Unije, Europska Komisija okuplja organizacije i izdaje slične publikacije, poput Smjernica za nacionalne procjene rizika od katastrofa u EU (Recommendations for National Risk Assessment for Disaster Risk Management in EU) (JRC, 2021).
Konačno, zemlje koje imaju visok rizik od pojave potresa uključuju ga u svoje nacionalne procjene rizika, tzv. National Risk Assessment. To znači da je procjena rizika od potresa najčešće dio većeg dokumenta o procjeni rizika od katastrofa (engl. disaster) u većini zemalja.
Širi kontekst izrade metodologije za procjenu potresnog rizika, koji će se promatrati u ovom pregledu literature, prikazan je na Slika 3.


Slika 3. Kontekst izrade metodologije za procjenu potresnog rizika
 

2.1 Sendai okvir za minimizaciju rizika od katastrofa

Prema ovom dokumentu glavni prioriteti za minimizaciju rizika od katastrofa u razdoblju 2015-2030 su:
  • Razumijevanje rizika od katastrofa.
  • Poboljšanje vođenja i bolje upravljanje rizicima od katastrofa.
  • Investiranje u smanjenje rizika, kako bi se ostvarila veća otpornost (engl. resilience).
  • Pripremljenost na katastrofe i na efektivan odgovor, kao i na obnovu prema principu  „ponovne bolje izgradnje“ (engl. „Build Back Better“).

2.2 Smjernice za nacionalne procjene rizika od katastrofa u EU

Europska Unija svojim zemljama članicama donosi smjernice za izradu njihovih nacionalnih procjena rizika (JRC, 2021). U Smjernicama se rizicima od katastrofa pristupa sa stajališta ISO 31000 standarda (ISO, 2018), koji definira sljedeće korake tretiranja rizika:
  1. Identifikacija rizika – izvori i područja djelovanja rizika, rizični događaji, njihovi uzroci i posljedice.
  2. Analiza rizika – kvantifikacija posljedica i vjerojatnosti pojave rizika.
  3. Evaluacija rizika – donošenje odluka o prioritetu odgovora na rizike.
  4. Određivanje načina odgovora na rizik – izbor jedne ili više opcija za modifikaciju rizika.
  5. Bilježenje procesa upravljanja rizicima – bilješke pružaju temelj za poboljšanje metoda i alata, kao i cjelokupnog procesa upravljanja rizicima.
 
Što se tiče potresnog rizika, Smjernice EU posebno ističu da se u obzir trebaju uzeti šire posljedice potresa, koje uključuju likvefakciju i slijeganje tla, a samim time i prekide u prometu, štete na temeljima mostova i zgrada. Osim toga, trebaju se sagledati i okolišni čimbenici, a oni uključuju blokiranje toka rijeka, izlijevanje vode, što je uzrokovano erozijom tla, klizištima i rušenjima stijena, te još mnogi drugi.
Za korake procjene predlaže se:
  1. Identifikacija potresnog rizika uključuje kvalitativne informacije o seizmičkom hazardu određenog područja, listi imovine koja je izložena riziku te oštetljivosti različitih vrsta građevina na rizičnom području.
  2. Analiza potresnog rizika uključuje kvantitativne informacije: procjenu oštećenja na fizičkoj imovini (građevinama), modela povezanosti oštećenja i ekonomskih gubitaka, procjenu žrtvi, i potreba za skloništem.
  3. Evaluacija potresnog rizika uključuje određivanje granica u oštećenjima i gubitcima koje služe za odabir opcije odgovora na rizik.
  4. Odgovor na rizik uključuje preventivne mjere spremnosti na potres, tj. komunikaciju i učenje javnosti o potresima, implementaciju sustava ranog upozoravanja, te smanjenje izloženosti i oštetljivosti građevina seizmičkim pojačanjima i promjenama u tehničkim propisima.